Ako je nekoj od njih bilo potrebno vodstvo ili podrška, druga od sestara je uvijek bila spremna pomoći. Često su se sve četiri Maja, 20, Keren, 19, Tali, 17, i 15-godišnja Rina – sastajale u spavaćoj sobi u porodičnoj kući, obično Majinoj.
”Voljele smo provoditi vrijeme zajedno kao grupa, razgovarajući o svemu i svačemu”, prisjeća se Tali.“Tako je teško jer kad sada pogledam, grupa je poluprazna”, kaže Tali.
Ona misli na ubistva Maje i Rine, ubijene istog trenutka kada su teroristi gađali njihov Nissan Micra mecima iz kalašnjikova dok su se vozili u Tiberias na obali Galilejskog mora na porodični odmor.
Nakon što se automobil stao, naoružani napadači ponovo su otvorili vatru, ovoga puta iz neposredne blizine.
Tali je trebalo da bude u autu, kojim je upravljala njihova majka Lucy (48), ali je tog jutra, 7. aprila, bila umorna, pa je izabrala ‘tišu opciju’ da putuje sa svojim ocem Leom (51) i 14-godišnjim bratom Yehudom. Bili su 30 minuta ispred Lusinog automobila kada se napad dogodio.
U međuvremenu, Keren je planirala da se pridruži porodici sljedećeg dana u porodičnoj kući u Efratu, jevrejskom naselju na Zapadnoj obali devet milja južno od Jerusalema, gdje se porodica Dee – svi rođeni u Britaniji – smjestila nakon što se preselila iz Hertfordshirea u Izrael kako bi izgradila novi život 2014. godine.
Pitajući se naglas zašto je njihova majka izabrala obilazni put kroz dolinu Jordana, gdje su naoružani napadači čekali da napadnu prvi automobil izraelske registracije koji je prošao, Tali kaže da je to zato što je Lucy, zaljubljenica u prirodu, željela vidjeti novog procvalo cvijeće pored puta. Keren se s tim ne slaže, rekavši da je uvijek išla bržim putem osim ako nije drugačije rečeno putem satelitske navigacije.
U svakom slučaju, nikada neće saznati jer Lucy, oslonac oko kojeg je kružila blisko povezana porodica Dee, nikada se nije osvijestila, umrla je od rana tri dana kasnije.
Pet osoba je kasnije dobilo organe koje je donirala Lucy, uključujući i njeno srce.
Na sahrani njenih sestara, Keren ih je preklinjala da se probude, da ne dopuste da se porodica razbije. Ali u svom srcu tada je znala da je svaka nada izgubljena i od sedam, postali su četvoročlana porodica.
Tali se prisjeća kako se oprostila od majke u bolnici. ”Držala sam je za ruku i nježno naslonila glavu na njene grudi i slušala kako joj srce kuca prije nego što su isključili mašinu. Onda, nedelju kasnije, nakon što je njeno srce donirano, čula sam kako kuca u nekom drugom. Nevjerovatno.”
Keren klima glavom u znak slaganja. Ako je moguće da iz onoga što se dogodilo može proizaći nešto pozitivno, onda je to ovo. ”Bila je takva osoba koja daje. Ovaj završni čin bio je tako tipičan za nju, tako prikladan”, kaže ona.
Primalac Lucynog srca bila je Lital Valenci (51), koja je pet godina patila od teške srčane insuficijencije.
”Nema većeg djela od davanja života nekome i Lucy Dee je to učinila za mene”, kaže ona. ”Bila sam tako dirnuta kada sam saznala od koga primam srce, jer sam čitala o… kakva je to bila nevjerovatna žena, sa uzornom porodicom”.
Tokom emotivnog susreta sa preživjelim kćerkama svog donatora u bolnici, gospođa Valenci je pritisnula stetoskop na grudi i, dok su doktori i medicinske sestre gledali u suzama, upitala Keren: ”Čujete li kako joj srce kuca?”.
Keren o tom trenutku kaže: ”Zaista je bilo kao da sam ponovo sa svojom majkom, sa dijelom nje. A onda otvoriš oči i shvatiš da je nema. Ali bila sam tako sretna i ponosna što je uspjela spasiti život još jednoj osobi, nekome za koga se nadamo da će još dugo živjeti”.
”Zauvijek ću biti zahvalna Lucy i njenoj porodici što su u najtragičnijem periodu svog života mislili da pomognu drugima”, piše DailyMail.