Ovih dana se priča o tome kako je Arenu “napunio” čak četiri puta. Put do uspjeha je bio trnovit.
Biografija DineMerlina je istovremeno i svjedočanstvo o burnom životu Balkana, u kojem postoje i neke lijepe veze, one koje se osjete kroz muziku i odnos publike prema zajedničkim muzičkim zvijezdama.
Dino Merlin rođen je 12. septembra 1962. godine u Sarajevu, a pravo ime mu je Edin Dervišhalidović. Lična priča Dina Merlina duboko zrači tugom, izazovima i trijumfom. Rodio se u skromnoj porodici, kada je imao samo pet godina otac ih je napustio, odrastao uz majku. S obzirom na finansijske poteškoće, veoma rano je započeo da radi, čak u fabrici, dok je muzika uvek bila njegova strast, s posebnim naglaskom na gitaru, prenosi Stil.
Intimni detalji njegovog života su rijetki, umjesto toga, sve što ga muči pronalazi izlaz kroz stihove svojih pjesama. Iako rijetko govori o privatnom životu, jednom je prilikom priznao da je svom ocu oprostio napuštanje, ali da to ne znači da je zaboravio.
– Moj otac je bio stolar, a majka bula, odnosno muslimanska sveštenica. Imao sam teško djetinjstvo: otac je napustio porodicu kad je meni bilo sedam, a mojoj sestri Amini pet godina. Mama se trudila da nam da sve što je bilo u njenoj moći, tako da ipak nismo previše oskudjevali. Imao sam bicikl, polovne skije i jabuku svake večeri prije spavanja, što je, zapravo, dosta. Mnogi u ono doba nisu imali ni to – rekao je Dino Merlin za Informer.ba.
Njegova majka, otvoreno je priznao, uživala je poseban status u društvu. Često je pozajmila novac od drugih da bi pomogla nekom drugom. Iako je odrastao bez očinske figure i ljubavi, bio je primoran da nauči kako da živi s tom činjenicom. Ipak, prema svojoj majci osjećao je vječnu zahvalnost.
S obzirom na to da nije imao potpunu porodičnu strukturu tokom odrastanja, sada čuva svoju novu porodicu kao najdragoceniji dio svog života. U priči “Sredinom,” Dino se prisjeća kako njegova majka nije bila oduševljena kada je saznala da njen sin želi da se posveti muzici. Umjesto toga, kao i svaka druga majka, maštala je da će njen sin postati inžinjer.
– Ja nisam imao blagoslov od svoje porodice kad sam počeo da se bavim ovim poslom. Moja majka nikad nije bila srećna sa mojim izborom, uvijek je mislila da treba da budem inženjer ili neki fini građanin s kravatom koji radi od sedam do tri. Ali majka je majka. Tako da mi je pomogla da kupim novu gitaru, misleći da će ta moja gitara svirati jedno leto i da će to brzo proći. Mene je to jako vezalo i sve više sam svirao – rekao je on.