U svojoj objavi na Facebooku naveo je da ovo bilo nezaboravno putovanje.
“Kao što biva sa svim velikim ljubavima, ušli smo, prije skoro pet godina, u ovu priču iracionalno, misleći da će naše emocije, energije, vrijeme i žrtva biti dovoljne da promijenimo navike tržišta. I nije bilo loše. Nakon samo godinu dana smo postali profitabilni, promijenili smo pekarsku industriju u Sarajevu, pa su nas svi veći igrači iskopirali. Do pojave Bonjour Artisan Food, svi su nudli samo peciva. Nakon nas, svi su ubacili salate, sokove, torte i kolače, kopirajući ambalažu, etikete i sve što smo osmislili da ne moramo za svaki proizvod štampati posebno. Podigli smo kvalitet peciva i hljebova, dobili hiljade pohvala na društvenim mrežama i Google platformama. I danas je Bonjour najbolje ocijenjena pekara”, naveo je.
A onda, na prvi rođendan biznisa, došla je korona i zavila ih, kao i mnogo sličnih biznisa, u crno. Tražeći način kako da opstanu, počeli su se širiti, otvarati nove radnje i ulaziti sve više u dubiozu.
“Čuvali smo kvalitet i radna mjesta, plaćali sve iz vlastitog džepa, nijedan poticaj ili subvenciju nismo dobili. Tek nakon što smo izgubili više od 600.000KM za manje od dvije godine korone, shvatili smo da naši kupci nisu na lokacijama gdje smo otvarali radnje. Naši kupci su educirane osobe, više platežne moći, koje vode računa o ishrani, čitaju deklaracije i znaju šta znače proizvodi bez emulgulatora, aditiva, umjetnih boja i pojačivača okusa. Takvih nema puno, a spremni su svaki dan doći gdje treba da kupe omiljene proizvode”, prisjetio se Kučuk.
Sada smatra da je otvaranje novih radnji bila najveća greška koju je u poslovnom životu napravio, a zatvaranje istih najbolja. Greška ga je sto puta dovodila do bankrota iz kojeg se čarolijama vadio. Zatvaranje svih radnji osim Marijin Dvora ih s je spasilo, dovelo do profitabilnosti i prodaje biznisa.
Pokušaji da uđu u lance prodaje, nisu urodili plodom. Kako poručuje Kučuk: “U ugostiteljstvo nikad više, ni za kakve pare nećemo ulaziti”.
Svoju priču objavio je na Facebooku.