Iako su uz ovu frekventnu saobraćajnicu postavljene brojne table koje upućuju prema većim gradovima poput Zenice, Tuzle ili Beograda, izostala je ona najosnovnija tabla koja bi označila skretanje prema naselju koje se nalazi svega nekoliko stotina metara dalje, na lijevoj obali rijeke Bosne.
Apsurd tu ne prestaje. Prilaz Svrakama vodi preko benzinske pumpe u Semizovcu, što već samo po sebi predstavlja nelogično i potencijalno opasno rješenje. Kao da to nije dovoljno, oni koji uspiju proći ovu neobičnu „prepreku“ i doći do mosta koji vodi u naselje, umjesto jasnog natpisa dobrodošlice, dočekat će ih tabla sa natpisom „Ulica Svrake“ – ulica koja, zapravo, ne postoji ni u službenim evidencijama, niti u stvarnosti (!?)
Ovaj problem nije nov. Još prošle godine vijećnik Bego Selimović pokrenuo je inicijativu da se uz magistralni put postavi adekvatna signalizacija koja bi jasno označila skretanje prema naselju Svrake, kao i da se na ulazu u naselje ukloni netačan natpis i postavi ispravna tabla sa imenom naselja, očemu smo ranije pisali.
Međutim, kao i u mnogim sličnim slučajevima, inicijativa je naišla na zid šutnje i birokratske nezainteresovanosti.
Ovakav odnos nadležnih institucija prema osnovnim potrebama građana sve više ostavlja gorak utisak. Umjesto da se rješavaju konkretni problemi koji direktno utiču na svakodnevni život stanovnika, stiče se dojam da se prioritet daje sporednim i često nebitnim pitanjima. Mještani Svraka s pravom osjećaju da su zanemareni i prepušteni sami sebi.
-Stiče se utisak da nadležni više vode računa o trivijalnim stvarima nego o stvarnim potrebama ljudi koji ovdje žive, ističe Selimović. Kao da bi neki najradije da ovo naselje, koje je tokom rata pretrpjelo ogromna stradanja, jednostavno nestane iz mape.
Problemi Svraka nisu samo administrativne prirode. Auto-put Zenica–Sarajevo, svojevremeno, podijelio je naselje na dva dijela, a prolaz ispod ove saobraćajnice i danas predstavlja ozbiljan izazov. Veliki dio naselja još uvijek nema pristup urednom sistemu vodosnabdijevanja, a pitanje pitke vode ostaje neriješeno godinama.
Dodatni problem predstavlja neadekvatno obezbijeđen pružni prelaz koji je već odavno poznat kao „crna tačka“ zbog čestih saobraćajnih nesreća. Uprkos tome, konkretne mjere za povećanje sigurnosti izostaju. Đački prijevoz nije organizovan na zadovoljavajući način, što dodatno otežava svakodnevicu najmlađih stanovnika ovog mjesta.
Posebno zabrinjava činjenica da se ulaz u naselje odvija kroz prostor benzinske pumpe, gdje dolazi do stvaranja gužvi i povećanog rizika po sve učesnike u saobraćaju. Takvo rješenje ne samo da je nepraktično, već i opasno.
Sve navedeno ukazuje na dugogodišnji obrazac nebrige i prebacivanja odgovornosti između različitih nivoa vlasti. Postavljanje jedne obične table sa nazivom naselja ne zahtijeva velika finansijska sredstva, ali očigledno zahtijeva ono što nedostaje – volju i osjećaj odgovornosti prema građanima.
U vremenu kada se često govori o razvoju lokalnih zajednica i unapređenju kvaliteta života, primjer Svraka pokazuje koliko su te riječi ponekad udaljene od stvarnosti. Za mještane ovog naselja, borba za osnovne uslove dostojanstvenog života i dalje traje.
Možda bi zaista sve ovo moglo pronaći mjesto u Riplijevoj knjizi čudesa „Vjerovali ili ne“ – ali za one koji ovdje žive, ovo nije nikakva zanimljivost, već svakodnevna realnost.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.