Nekada je hamburger bio nešto što možete pojesti usput, bez mnogo razmišljanja o cijeni.
Sendvič je bio povoljna užina, nešto što će vam utoliti glad između obaveza, a da pritom ne morate izdvojiti pola dnevnice, ili žargonski kazano ozbiljne pare. Danas je situacija potpuno drugačija. I šta je još zanimljivije, niko se ne žali, to je sasvim normalno, jer imate opciju da to naravno ne jedete.
U Sarajevu je sve teže pronaći hamburger po cijeni nižoj od 10 KM, cijene idu i do 20 KM, dok su i obični sendviči, koji su nekada važili za pristupačan obrok, postali ozbiljan udar na naš budžet.
Postavlja se pitanje: kada je hrana koja je trebala biti dostupna svima, posebno onima koji ne mogu sebi priuštiti bolji obrok, postala privilegija onih koji sebi mogu priuštiti da za brzu užinu izdvoje desetak i više maraka?
Naravno, rast cijena namirnica, troškova rada, zakupa poslovnih prostora i energenata utiče na poslovanje ugostitelja.
Ali gdje prestaje opravdano poskupljenje, a počinje pretjerivanje?
Jesu li cijene zaista u skladu s kvalitetom i količinom hrane koju dobijamo ili smo jednostavno prihvatili da je svaki obrok izvan kuće postao skup?
Jesmo li prihvatili da je normalno da sve cijene rastu, posebno ‘hrana s nogu, nešto usput’, a da mi na iste više ne reagujemo?
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.