Inicijativa Vladi Kantona Sarajevo: Poboljšati Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i porodica sa djecom

Aktuelnim zakonskim rješenjima predviđeno je da ženi majci koja u skladu sa propisima o radu ima pravo na rad sa polovinom punog radnog vremena, naknada plaće za polovinu radnog vremena kada ne radi, utvrđuje se u iznosu od 30% prosječne plaće.

Žena-majka koja ostvari pravo na naknadu plaće ženi-majci bez podnošenja zahtjeva ostvaruje pravo na dodatnu pomoć na ime brige i njege djeteta koja ne može biti manja od iznosa razlike ukupnog iznosa i iznosa novčane naknade umjesto plaće. Žena-majka pravo na naknadu plaće ženi-majci i dodatnu pomoć na ime brige i njege djeteta ostvaruje najduže do navršene treće godine djeteta”

Ombudsmeni za ljudska prava Bosne i Hercegovine predložili su dodavanje još jednog stava tako da bi se Zakonom o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom Kantona Sarajevo propisalo njegovo poboljšanje.

“Izuzetno pravo na naknadu plaće ženi majci i dodatnu pomoć na ime brige i njege djeteta može se ostvariti do navršene 27. godine života djeteta na osnovu nalaza i mišljenja Instituta o utvrđenoj potrebi za dodatkom za njegu i pomoć od strane drugog lica”, navedeno je u prijedlogu ombudsmena za ljudska prava BiH.

Ombudsmeni Bosne i Hercegovine razmatrali su pitanje usklađenosti domaćeg zakonodavstva sa međunarodnim standardima, te pitanje kolizije odnosno sukoba i neusklađenosti zakona kada je u pitanju pravo roditelja sa težim smetnjama u razvoju na rad sa polovinom punog radnog vremena.

U konkretnom predmetu registrovanom u Instituciji ombudsmena, ombudsmeni Bosne i Hercegovine izvršili su analizu odredbi i razmatrali pitanje usklađenosti Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine, konkretno člana 69. (prava roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju) i odredbi Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom Kantona Sarajevo koje se odnose na naknadu umjesto plaće ženi-majci u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta i dodatna pomoć na ime brige i njege djeteta.

Zakonom o radu jasno je definisano da jedan od roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju (teže hendikepiranog djeteta) ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena, u slučaju da se radi o samohranom roditelju ili da su oba roditelja zaposlena, pod uvjetom da dijete nije smješteno u ustanovu socijalno – zdravstvenog zbrinjavanja, na osnovu nalaza nadležne zdravstvene ustanove. Međutim, iako je Zakonom o radu propisano pravo, istim nije definisano da poslodavac ima obavezu isplate naknade plate za onaj dio radnog vremena koji roditelj ne radi.

Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom daje posebnu zaštitu ženi majci koja u skladu sa propisima o radu ima pravo na rad sa polovinom punog radnog vremena, ali istovremeno to pravo ograničava na trajanje do navršene treće godine života djeteta.

S tim u vezi, postavlja se pitanje zašto zakonodavac iz oblasti socijalne zaštite nije zasebno obradio pitanje prava na rad sa polovinom punog radnog vremena do treće godine života djeteta (član 64. Zakona o radu) i prava roditelja sa težim smetnjama u razvoju (član 69. Zakona o radu), na način kako je to određeno i definisano odredbama Zakona o radu.

Radnim pravom jasno je napravljena razlika između dvije prethodno navedene kategorije, te je evidentno da se prva odnosi na davanje prava na rad s polovinom punog radnog vremena do navršene treće godine života ukoliko dijete treba pojačanu brigu i njegu, a u drugom slučaju isto pravo dozvoljava se ukoliko je riječ o težim smetnjama bez ograničivanja i određivanja uslova koji se odnosi na godine života djeteta za ostvarivanje prava.

Dakle, u konkretnom slučaju dolazi do sukoba, odnosno zakonske kolizije, pa se roditelji dovode u situaciju da iako im pravo pripada isto ne mogu ostvariti u punom obimu.