Bruno drhtavim rukama lista svoje račune. Ručno smotana cigareta dimi se u pepeljari pored njega. “Nema dovoljno novca za normalne cigarete”, kaže penzioner.
Bivši slikar i aukcionar mjesečno dobiva 1.653 eura penzije. Uopće ne zvuči loše, ali: Samo troškovi za račune, stanarinu, auto i osiguranje iznose 2.146 eura mjesečno i time su znatno veći od njegovih prihoda.
Njegova voljena supruga Karin preminula je prošle godine. Ona je imala penziju od 551 eura. Na račun toga, Bruno sada ima pravo samo na dodanih 80 eura.
U zaostatku je sa stanarinom i dugo je u minusu. “Ne znam kamo će sve ovo dovesti. Radio sam 50 godina. Sada sam socijalni slučaj”, kaže Bruno.
Prije 13 godina on i njegova supruga uselili su se u svoj sadašnji stan u Schönebergu.
Tadašnja najamnina bila je 764 eura. Danas on plaća 1.100 eura. Tu su i troškovi za struju od 135 eura.
Njegov zahtjev za stambeno zbrinjavanje je odbijen jer mu je penzija previsoka. Bruno već osam mjeseci traži manji i jeftiniji stan u okrugu koji je pristupačan osobama s invaliditetom. Za sada bez uspjeha.
Uskoro će odustati od leasing vozila u nadi da će bolje spojiti kraj s krajem.
On bi želio da država bolje brine o penzionerima. “Umjesto jednokratne isplate od 300 eura, trebalo bi mi 300 eura pomoći – mjesečno”, kaže.
Jelo je za njega odavno postalo sporedna stvar. Svaki dan jede tjesteninu ili raviole. “Prije sam volio kupovati pristojan odrezak, ali toga više nema”, kaže.
Dodatnu zaradu penzioneru osigurava njegovo slikanje, no to nije dovoljno. Podršku u ovoj teškoj situaciju pronalazi u svom psu, djeci i unucima koji mu pomažu.