Zajedno s ekscentričnim “party” umjetnikom Leighom Boweryjem posjećivala je legendarni disko-klub “Tabu”.
Pod nazivom “Tabu familija” okupila se bizarna dizajnirana ekipa koja je sredinom osamdesetih promovisala elektro-pop, ekstazi i kič.
Rachel je u klubu radila kao di-džej i, naravno, kreirala nevjerovatne šašave modele koje je sama nosila i promovisala.
Pravila je neobične muzičke spojeve, puštala je, npr., Madonnu miksanu s Mozartom itd.
Njeno teatralno ponašanje šokiralo je britansku puritansku javnost jer se oblačila kao lutka i hodala poput balerine iz Fellinijevog Casanove.
Sklonost pantomimi i brutalnoj neprikrivenoj seksualnosti, dizajnerski stil između nakaradne plesne mode sedamdesetih i neobaroka uveli su Rachel u svijet najzanimljivijih avangardnih kreatora.
Izlagala je u čuvenom alternativnom londonskom šoping centru “Hyper Hyper”, gdje je imala sopstvenu radnju radikalnog imena “Troši, troši, troši”.
Uz Pam Hogg i Alexandera McQueena, spada svakako u vrhunske predstavnike skrivene kulture iz domena dizajna i mode.
Poznat je njen moto da nije bitno šta se nosi na sebi, već kako se nešto nosi.
Rachel je prava nasljednica legendarne Vivienne Westwood, ali i autor s posebnim stilom.
Već s četrnaest godina zamijenila je dan za noć, a glamur i glem su postali njeni omiljeni pojmovi.
Provod u noćnim klubovima, orgije s prijateljima po stilu, bodi-art performansi sa suludim Boweryjem, dio su njenog umjetničkog životnog fazona.
Rachel Auburn je zbog svega navedenog prava dekadentna diva kraja milenijuma.