Sa 66 glasova od ukupno 120 zastupnika, parlamentarna većina dovoljna je za rutinsko upravljanje, ali ne i za donošenje odluka koje zahtijevaju kvalifikovanu većinu što postavlja potrebu za dijalogom i kompromisom s opozicijom. Većina od 66 glasova ne garantuje usvajanje procesa koji zahtijevaju širi konsenzus. Ratifikacija međunarodnih sporazuma, izbor novih sudija Ustavnog suda, a posebno izbor predsjednika Kosova – proces koji mora biti okončan prije 4. marta 2026. godine – predstavljaju test sposobnosti Vlade da izgradi mostove saradnje – ističe Maloku u razgovoru za Fenu.
Na unutrašnjem planu, prioritet ostaje ekonomski razvoj i stvaranje stabilne klime za strane investicije. Vlada se suočava s visokim očekivanjima u pogledu ekonomskog rasta, otvaranja novih radnih mjesta i unaprjeđenja poslovnog ambijenta. Izvan reformske retorike, stvarni izazov bit će izgradnja funkcionalne pravne sigurnosti te prekid prakse političkog i porodičnog nepotizma.
Sektori obrazovanja i zdravstva i dalje zahtijevaju reforme i podršku, dok ustavno-pravna vladavina ostaje temelj institucionalne ozbiljnosti. Efektivno proširenje državnog autoriteta na cijeloj teritoriji zemlje ključno je ne samo za unutrašnju funkcionalnost, već i za međunarodni kredibilitet.
Ipak, javna debata fokusirana je i na nesklad između obećanja i prakse upravljanja. Uprkos najavama o manjoj i racionalnijoj vladi, aktuelni kabinet broji 20 ministarstava, što ukazuje na diskrepanciju između izbornog diskursa i političke realnosti. Izostanak detaljno predstavljenog vladinog programa u trenutku izglasavanja dodatno je otvorio pitanja o dugoročnoj strateškoj jasnoći – smatra Maloku.
Opozicija je pokazala ograničenu fleksibilnost, podržavši neke međunarodne sporazume, ali ne i budžet. Njen stav prema izboru predsjednika trenutno predstavlja izazov, ostavljajući otvorenom mogućnost novih političkih tenzija ukoliko Albin Kurti ne prepozna težinu političke saradnje. U tom kontekstu, stabilnost Vlade neće se mjeriti samo brojevima, već sposobnošću postizanja političkih dogovora – tvrdi Maloku.
Na vanjskom planu, dodaje, izvršna vlast suočava se s potrebom očuvanja i produbljivanja odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama kao glavnim strateškim partnerom Kosova, posebno nakon brojnih kritika tokom prethodnog mandata.
Istovremeno, proces konsolidacije međunarodnog subjektiviteta kroz nova priznanja i jačanje diplomatskih odnosa ostaje izazov.
Euroatlantske integracije i dalje su strateški cilj, smatra on, s posebnim naglaskom na aspiraciju za članstvo u NATO-u.
Ovaj proces, međutim, zavisi od geopolitičkih kretanja, napretka u dijalogu sa Srbijom i unutrašnje političke kohezije. U pitanju dijaloga sa Srbijom, premijer Albin Kurti, koji je ranije umanjivao značaj dijaloga, sada je podigao nivo predstavljanja angažovanjem prvog potpredsjednika vlade i ministra vanjskih poslova Gljauka Konjufcua kao glavnog pregovarača Kosova u dijalogu sa Srbijom. U svakom slučaju, interes Evropske unije ostaje implementacija Sporazuma postignutog u Briselu i Aneksa u Ohridu iz 2023. godine.
Treći mandat Albina Kurtija, kaže Maloku, može se posmatrati kao tranzicioni trenutak. Prepoznat po ideološkom pristupu i reformskoj retorici, sada se suočava s potrebom političkog pragmatizma.
Upravljanje u ovoj fazi neće se mjeriti samo dosljednošću retorici, već sposobnošću za kompromis, institucionalno upravljanje i isporuku konkretnih rezultata. Na kraju, uspjeh Vlade Kurti III zavisit će od balansiranja tri elementa: očuvanja unutrašnje kohezije, izgradnje parlamentarnog konsenzusa i upravljanja strateškim međunarodnim odnosima. Mandat je započeo s brojčanom stabilnošću, ali i sa izazovima koji zahtijevaju više od parlamentarne aritmetike – zahtijevaju politički kapital i stratešku fleksibilnost – zaključuje kosovski analitičar Albinot Maloku u razgovoru za Fenu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.