Cijela priča koja je izrazito kompleksna oko prodaje UIO BiH može se jednostavno objasniti u jednoj rečenici.
Federacija se povukla, sve je prepušteno entitetu RS, UIO na svom računu za ovu namjenu ima 70 miliona KM i za taj novac izgleda za sada ne mogu ništa kupiti ni napraviti, a tender se očigledno namješta, jer se uporno samo jedna firma prijavljuje!
Tender koji je bio raspisan prije nekoliko godina je propao, pa se ponovo raspisao, a na njega se jedino prijavio banjalučki biznismen Mile Radišić, koji se povezuje da je blizak sa Miloradom Dodikom. Kupovina ove zgrade je dugo zahtjev SNSD-a, a upravo su u prethodnom periodu zamjerali bivšem direktoru UIO-a Miri Džakuli da nije riješio pitanje smještaja UIO-a u Banjoj Luci. Prvobitni novac koji je procijenjen da je potreban za rješavanje pitanja smještaja UIO-a je više od 90 miliona KM.
Problematičan je sam proces prodaje UIO
Admir Čavalić, (SBiH), predsjednik Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine za Bosnainfo komentirao je ovu tematiku i kako nam je kazao smatra kako ovdje ima posla i za istražne organe:
“Problematičan je sam proces prodaje UIO. Koliko sam upratio imamo samo jednog ponuđača, pitanje je cijene kvadrata, vjerovatno se radi o sumnjivoj transakciji, vrijeme će to pokazati. Mislim da istražni organi treba da se uključe, ako bude potrebe za navedenim. Nije dobro što smo došli u ovu situaciju, istina jeste da već dugo postoji potreba za navedenim, ali također pitanje je kako imamo samo tu jednu lokaciju i kako je moguće da određeni predstavnici prije svega iz opozicije znaju o čemu je riječ.
Nije dobro da se na taj način troši državni novac bez ikakve kontrole, ne bi me iznenadilo da ima neki prećutni dogovor unutar vlasti da se to isprati i završi. Treba ovo ispratiti, jer ove posredničke marže u smislu političkih veza i kontakata mogu biti izuzetno visoke i mogu faktički da znače određeno blagostanje za određene pojedince koji su uvjetovali da se to sve desi. Proces je od početka kompromitiran, činjenica da se došlo do jednog ponuđača i bilo bi dobro da se s jedne strane preispita i s druge da se riješi stanje realne potrebe UIO”.
Problem od 2007. godine, alternative nema, Federaciju ne zanima
Podsjetimo, Uprava za indirektno oporezivanje još od 2007. godine pokušava riješiti smještaj zaposlenih u Glavnoj kancelariji u Banjoj Luci i zaposlenih u Regionalnom centru Banja Luka. UIO godinama od Vijeća ministara traži novac za rješavanje pitanja smještaja te institucije u Banjoj Luci, a ova tačka dnevnog reda je u prethodnom mandatu više puta skidana. Najviše se problematizovala cijena, ali i politička pozadina.
Krajem jula 2023. Vijeće ministara BiH je odobrilo novac za kupovinu zgrade, tako da UIO na raspolaganju ima 69,5 miliona KM za ovu namjenu. Tako je u tekstu tendera navedeno da se traži objekat za smještaj zaposlenih te parking prostor za vozila glavne kancelarije i Regionalnog centra Banja Luka UIO.
“Dakle, na računu UIO ima nekih 70 miliona KM, a sad se traži oko 100 miliona KM, pitanje je odakle će ta sredstva biti obezbijeđena? E tu ćemo da vidimo da li postoji neki politički dogovor sa strane koji bi omogućio navedeno, a s druge strane koja je realna cijena, koja je tržišna cijena. Vjerovatno ne 100 miliona KM koliko se traži, sigurno da je to bliže iznosima od 50 ili 70 miliona KM koliko bi Uprava i bila spremna da obezbijedi.
Pitanje je da li ima nekih drugih rješenja, da se napravi nova zgrada, ako već želimo iskoristiti 70 miliona KM od poreznih obveznika, uvijek su dobro došle neke alternative. U ovom slučaju kao što se vidi mi nemamo alternative.
Kada govorimo o UIO trebamo imati na umu da je tu riječ o novcu svih poreznih obveznika građana Bosne i Hercegovine i sve nas treba da interesuje kako će se sve na kraju završiti. Ko će to potpisati, ko će to odobriti, ko će možda dati cijenu koja ne priliči navedenoj”, kazao je Čavalić za Bosnainfo.
“Trojka popustila Dodiku”
Na brojne optužbe da je “Trojka” popustila Dodiku i da su upravo odlukom Vijeća ministara otvorili put kupovini spomenute zgrade, još u julu pisala je Stranka demokratske akcije (SDA), a ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković tada je poručio između ostalog da: “Ako je kupovina zgrade ustupak Dodiku kako kažu, šta je onda plaćanje zakupa dugi niz godina u ogromnim iznosima?”.
SDA je stava da ono na čemu Dodik godinama bezuspješno insistira, i što mu SDA nikada nije dozvolila, je da “zgradu u vlasništvu njegovog kuma Mileta Radišića u Banjoj Luci proda UIO-u za iznos od gotovo 100 miliona KM”. Dodaju da mu je Trojka to isporučila i to u okolnostima u kojima SNSD vrši direktni udar na Dejtonski mirovni sporazum i ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine.
“Trojka je zaštitila Dodika od sankcija država članica Evropske unije, a pristali su da novcem građana Bosne i Hercegovine finansiraju paralelni sistem i lobiste kojim Dodik upravlja u svrhu secesionističkih aktivnosti koje provodi”, stav je SDA.
O ovoj temi se šuti u Federaciji, a neki i ne znaju šta se dešava oko prodaje zgrade Uprave za indirektno oporezivanje.
Faruk Kapidžić, kantonalni zastupnik u Skupštini KS (SDA) i član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine kako je kazao za Bosnainfo ne prati dešavanja oko prodaje UIO.
“Nemam nikakvu izjavu, ja to ne pratim, nemam pojma, ne znam šta se dešava. Tako da ne mogu komentirati nešto o čemu ne znam”, kazao je kratko Kapidžić za Bosnainfo.
O ovoj temi nije imao komentar Saša Magazinović, šef kluba Socijaldemokratske partije BiH u Predstavničkm domu Parlamentarne skupštine BiH: “O ovom pitanju nemam informacije. Parlament nije bio uključen. Vijeće ministara BiH je adresa”.
S druge strane Dragan Mioković, zastupnik Naše stranke u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH kazao je za Bosnainfo kako prati dešavanja oko prodaje zgrade Uprave za indirektno oporezivanje samo kroz medije.
“Pravo da vam kažem pratim vrlo površno dešavanja oko UIO i to ono što pročitam u medijima. To je nešto što je tema na državnom nivou, ja sam na federalni zastupnik. Kao građanin gledam to tako da mi lijepo nije dobro. Ne mogu da vjerujem da postoji u Banja Luci samo jedna zgrada i da je ona slučajno u vlasništvu kuma predsjednika tog bosanskohercegovačkog entiteta i da je samo ona dobra za tu namjenu i tako unazad ne znam koliko godina, jer je ona za to namijenjena čini mi se kad je u nacrtu bilo. Znači kad su je nacrtali ona je već za to bila predviđena. I ako me pitate kako na to gledam, tako da mi je zlo od toga”, kazao nam je Mioković.
I za kraj komentar na ovu temu, a u svom stilu dao je za Bosnainfo Almir Bečarević, (SBiH), stručnjak za energetiku, bivši ministar komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS
“Pratim dešavanja oko prodaje zgrade Uprave za indirektno oporezivanje. Sve je to najavljeno, sve se zna. Mi živimo život koji evo, niko ne želi da reaguje, svi mi samo konstatujemo stanje. Najavljeno je maltene ko će kupiti tu zgradu, gledamo povećanje cijene gasa, gledamo povećanja svih artikala, cijene električne energije tako da jednostavno živimo tako da imam osjećaj da smo svi na sve oguglali. Samo nas jedna deviza krasi i ja tu i sebe uključujem gledajući sa aspekta onih koji odlučuju u cijenama, a to je ‘dok bude ovaca, biće i vune’, očigledno nema želje za nekom promjenom. Sve je do nas”.