Šemsa Suljaković jedna je od najpoznatijih bosanskohercegovačkih pjevačica narodne muzike. Mnogi je zovu kraljicom folka.
U karijeri koja traje više od pet decenija snimila je veliki broj hitova, održala stotine koncerata, a iako u penziji, ne odriče se druženja sa vjernom publikom. Danas živi u Švedskoj, u malom mjestu 90 kilometara od Stockholma. Pjevački je aktivna, a najviše uživa u šetnjama i vremenu provedenom sa porodicom i unucima.
U razgovoru za PressMedia BiH, najavila je skori dolazak u BiH u martu jer, kaže, voli biti u Sarajevu uz ramazan. Godine me ne interesuju. Penzionisana sam već sedam godina. Nedavno sam pjevala u Švicarskoj. Nastupam jednom ili dva puta mjesečno, zavisno od toga kako sam raspoložena, kazala je na početku razgovora.
Prisjetila se i svog djetinjstva. Odrasla sam na selu, ništa beton, samo kamen i trava. Volim svoje rodno selo Misurići, koje odmilja zovem “država Misuri”. U porodici je bilo šestero djece, sad nas ima četvero. Habiba i Salko su bili moji mama i babo. Sa moje 22 godine, 1971. je otkriven moj talenat za muziku, ali se to znalo još u osnovnoj školi. Tada bi me snimili na kasetofon kako pjevam pjesmicu, a onda se slušalo od razreda do razreda na časovima muzičkog. Učitelji su mi u šali govorili da sam buduća pjevačica. Na mojim muzičkim počecima uzori su mi bili Vida, Muharem, Šaban, Azemina Grbić. To su bili i moji počeci sa njihovim pjesmama, a prva je bila Šabanova, kazala je Šemsa za PressMedia BiH.
“Uvijek se nasmijem na to”
Koliko su njene pjesme omiljene u narodu, svjedoči činjenica da se ustalila izreka “pusti Šemsu da izginemo” jer bez njene pjesme nema ni dobrog provoda. Uvijek se nasmijem koliko je naš narod duhovit i pored svih problema. Uprkos svemu, oni nastavljaju da smišljaju te smiješne rečenice. Simpatično mi je to, govori Šemsa.
Na pitanje ima li neku neostvarenu želju u životu, kaže da je nema. Pod broj jedan, hvala Bogu, djeca su mi zdrava. Nana se isto tako ne da, još potrči, još ide da pjeva. Šta više poželjeti? Ništa. Mašallah i neka traje. Ipak, ne očekujte neki veliki koncert u Sarajevu. Sve je bilo i prošlo. Ako se desi neka pjesma, bit će onako za moju dušu. Hit mi ne treba, imam ih koliko hoćete, napretek i za dva života. Samo bih ušla u studio da se prisjetim nekih prošlih vremena, iskrena je pjevačica.
Prokomentarisala je i današnju muzičku scenu. Od toliko pjevača, odvoji se jedan ili dva i traju ko abdest. Ja pjevam pjesme koje sam snimila prije 30-40 godina i koje danas djevojčice pjevaju. To su pjesme. Te pjesme, gdje dolje mora ići titl, ne cijenim. Kako će raja sjesti, popiti, naježiti se na takav tekst. Nema od toga ništa. Čast izuzecima jer ima stvarno finih pjevača i pjevačica. Aleksandra Prijović pjeva za četiri pjevačice. Tu je i Tanja Savić, naši Emina Tufo, Amela Zuković, Nihad Alibegović… Jako volim slušati Ferida Avdića, pogotovo sevdalinke. Hanka Paldum je bez konkurencije. Više se može nabrojiti u komšiluku, ali šta možemo. Bosanci su vazda pjevali, ali nema ko da ih podrži, da ih pogura, zaključuje Šemsa na kraju razgovora.