Juče i dana opet narandžasti meteo signal upozorenja. Može biti leda. Kažu da imaju oni što šicaju oblake. Bilo im zafalilo ledonosnih granata zbog tendera. To nema nikakve veze sa onim tenderom o nekom aparatima na UKC Tuzla.
Opet taj tender, a ledenosni oblaci prijete kao bolest onkološkim pacijentima. Narod kaže: ” Novi dan , nova nafaka”. Onda se sjetih one narodne mudrosti i ondami dođe nova misao. Nećete mi vjerovati, ali je iz književnosti i psihologije. Zašto? Zato što kao građani nismo vični da plaho “gužvamo mozak”. Ustvari radi se o “godinama koje su pojeli skakavci” i tzv. Stokholskom sindrom mučitelja i žrtve.
Radi se o jednom stanju. To vam je otprilike kada stavite kamenčić u cipelu da malo žulja. Sve u svemu u prvoj sedmici ljeta sve je krenulo po dobrom. Vlasti fale milijarde eura da bi “dobila” glasove.
Narod će zadužiti, a oni će ” kajmak skinuti”. Narodu sirutka. Mast ide uz vlast. Poslodavci kukaju jer hoće plate bez poreza i doprinosa. Radnici su na cijeni kao ove nekretnine. Em ih nema, em su skupi. Mislim na stanove. Zato je najbolje sve zaboraviti. Zašto “mozgati”.
Književnik Borislav Pekić je pisao o tragičnim događajima. Ovi sa Stokholskim sindromom nisu ni nalik na skandinavski model društva gdje se bori za blagostanje naroda. Zato dok dvije godine nakon izbora čekamo reforme idu nam nove liste i koalicije. Na kraju ljeta i početkom jeseni znat ćemo gdje je ko.
Odgovor bi bio onako ofrlje ili narodski: U trnju”. Jah, opet. Na početku smo “toplog dugog ljeta”.