Bio je šef vlade od 1974. do 1977. i od juna 1992. do dana kada ga je revolverskim hicima usmrtio jevrejski student Jigal Amir.
Od 1940. godine, kao član ilegalnog jevrejskog pokreta “Palmah”, borio se protiv britanske kolonijalne uprave u Palestini i francuskih kvislinških trupa 1941. u Siriji.
Od formiranja Izraela 1948, kad je u ratu protiv Arapa komandovao brigadom, bio je u armiji.
General i načelnik generalštaba postao je 1964. i imao je istaknutu ulogu u nanošenju teškog poraza Arapima u ratu 1967, ali je poslije ponovnog preuzimanja vlasti 1992. postao arhitekta mirovnog procesa na Bliskom istoku i pomirenja sa Arapima.
Sve to je izazvalo gnjev izraelskih nacionalista, posebno prepuštanje Palestincima teritorija zauzetih u ratu 1967. godine.