Živjeti pošteno nikad neće izaći iz mode.
Bože dragi, koliko ljepote u ljudskom biću ima, a neko započne sijati sjeme mržnje, podjela, ideologija, pa ih se sve više i više hvata, ništa tako ne privlači ljude kao zlo, kao nesreća.
Možda će ponovo nekad zaigrati krvavo kolo. Dok ne istrijebe jedni druge ili se svi međusobno ne istrijebe pa ostane prelijepa Zemlja naseljena bogomoljama, svetim knjigama, nišanima, krstačama i grobovima bez znaka i obilježja…
A trebali bi živjeti. Trebali bi se voljeti. Zajedno se radovati i tugovati.
Sve drugo je od danas do sjutra. Sve drugo lahko mogu uzet, otet, ukrast… pa kazat da je njihovo. Samo mi misli niko uzeti ne mere. To što mislim, to sam ja. Sve dok me ima, čak i duže. I kad me ne bude, samo po tom znat će se da sam nekad bio…