Dok potpisnici u ovom ukrupnjavanju vide okvir za zaštitu povratnika iinstitucionalnu nuždu, kritičari ga nazivaju predizbornom matematikom, a oni koji su ostali izvan kruga, novom podjelom.
O tome ko kalkuliše, zašto su neki izostavljeni i šta građani zapravo dobijaju ovim političkim prestrojavanjem, razgovarali smo sa zastupnikom u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Mirsadom Duratovićem.
Novi blok (SDP, NiP, Naprijed, PDA, NES) definisan je kao “okvir za prosperitet”. Šta taj prosperitet konkretno znači za povratnike na terenu i po čemu se ovaj savez suštinski razlikuje od dosadašnjeg formata Pokreta za državu?
DURATOVIĆ: Umjesto dosadašnjeg fokusa na isključivo visoku politiku i ideološka pitanja, ovaj blok stavlja naglasak na ekonomsku samodrživost povratnika u RS. Ona bi se postigla kroz ekonomsko uvezivanje poljoprivrednika i poslovnih subjekata povratnika sa poslovnim subjektima u Federaciji BiH ili kantonima kojima upravljaju ove stranke, uz direktnu koordinaciju na terenu, te veća izdvajanja za projekte podrške ekonomskoj održivosti. Prosperitet se ovdje tumači kao pravo na rad u mjestima povratka, a ne samo pravo povratka na zgarišta svojih domova ili u poluobnovljenu kuću.
Nastavit će se insistirati na učešću povratnika u javnim institucijama i javnim preduzećima, što je ustavna, ali i obaveza po Dejtonskom mirovnom sporazumu koja se sistemski ignoriše u RS-u. Da bi se ovaj cilj ostvario, institucionalna zaštita povratnika će biti podignuta na još veći nivo. Umjesto sporadičnih reakcija na incidente, plan je kreiranje pravnih timova po regijama koji bi bili stalno dostupni povratnicima.
Suštinska razlika je u tome da odluke neće donositi isključivo centrale stranaka, već ljudi koji zapravo žive u RS-u, odnosno Srebrenici, Doboju, Bijeljini, Zvorniku ili Prijedoru. Učestvovao sam u projektima od “Prvog marta”, preko “Domovine”, pa do “Pokreta za državu” i ovo je prvi put – što je druga suštinska razlika – da je potpisan sporazum koji uopšte ne govori o raspodjeli pozicija, funkcija i kandidata po izbornim listama, već samo o principima udruživanja.
Kritičari često ovaj potez nazivaju “predizbornom matematikom” za 2026. godinu. Koliko je u temeljima ovog bloka stvarna institucionalna nužda za zaštitu ljudskih prava, a koliko puko ukrupnjavanje glasova radi prelaska cenzusa?
DURATOVIĆ: Kritičari često, bez da razumiju suštinu i dubinu problema, kritikuju bez davanja konkretnih ideja ili želje da se i sami uključe i pokušaju riješiti bilo šta od onog što kritikuju. Da bismo rješavali institucionalne barijere u ostvarivanju jednakopravnosti povratnika u RS-u, mijenjali zakone koji povratnike stavljaju u diskriminirajući položaj, te natjerali institucije RS-a da poštuju Ustav i Dejtonski sporazum kada je u pitanju zapošljavanje u javnom sektoru, mi moramo imati političku moć u Narodnoj skupštini RS-a.
Političku moć niko ne poklanja, ona se dobija na izborima. Ovo ukrupnjavanje glasova je upravo u svrhu sticanja te moći u NSRS, a rađeno je i u posljednja tri izborna ciklusa bez da je bilo ko kritikovao. Odgovor na pitanje zašto se danas javljaju kritike i ko zapravo kritikuje leži možda u činjenici da je ovo prvi put da SDA nije inicirala i ne vodi ovaj proces.
Koji su bili eliminatorni kriteriji prilikom formiranja saveza, s obzirom na to da stranke poput Naše stranke i DF-a trenutno nisu dio ove priče?
DURATOVIĆ: Prvi uslov je bio dobrovoljnost ulaska u ovu inicijativu, a jedini eliminatorni faktor je da politički subjekat ima barem jedan stranački odbor na teritoriji RS-a. To je bio uslov koji su postavili ljudi koji žive i rade na području RS-a, a ne njihove centrale stranaka. Na tom uslovu će se insistirati i u nastavku saradnje, na način da se na kandidatskim listama mogu naći samo kandidati koji žive i rade na području RS-a. Poziv za priključenje ovoj inicijativi je i dalje otvoren za sve političke subjekte koji ispunjavaju ovaj kriterij.
U sporazumu je ostavljena mogućnost priključenja novih subjekata do raspisivanja izbora. Postoji li konkretna pozivnica za SDA i Stranku za BiH, ili su međustranački animoziteti iz Federacije nepremostiva prepreka za jedinstvo u RS-u?
DURATOVIĆ: Naravno da se međustranački animoziteti iz Federacije prelijevaju i na RS, a sve na štetu povratnika, ali i države Bosne i Hercegovine. Ti animoziteti su doveli i do izlaska SDA iz Pokreta za državu 2023. godine. U momentu kada SDA nije postala dio Vijeća ministara BiH i Vlade Federacije BiH, odlučili su da napuste i Pokret za državu. Kao što sam rekao, poziv je otvoren za sve koji imaju stranačke odbore u RS-u, a svi drugi mogu dati podršku zajedničkom nastupu. Problem nastaje kada se lokalna koaliciona matematika u kantonima ili Federaciji nasilno preslika na Republiku Srpsku. U RS-u su te stranke često u manjini i prirodno bi trebale sarađivati bez obzira na federalne razmirice, ali direktive iz centrala to često onemogućavaju, tretirajući odbornike, poslanike ili delegate u Vijeću naroda RS kao pione u široj stranačkoj partiji šaha.
Zbog izbornog praga i specifičnosti glasanja u RS-u, svako rasipanje glasova na više lista može da smanji broj probosanskih mandata. Iako animoziteti iz Federacije djeluju kao nepremostiva prepreka, jedini faktor koji može sve dovesti na istu listu je strah od potpunog gubitka relevantnosti u RS-u. Bez zajedničkog nastupa, veliki je rizik da se ostane ispod cenzusa, što bi rezultiralo daljim pogoršanjem položaja povratnika.
Kako komentarišete navode da pojedine stranke imaju direktne instrukcije iz Sarajeva o tome s kim (ne) smiju sarađivati u Banjaluci? Može li probosanska politika u RS-u ikada biti autonomna u odnosu na političke ratove u kantonima?
DURATOVIĆ: Navodi o „instrukcijama iz Sarajeva“ nisu novi, ali u današnjem političkom kontekstu postaju sve kompleksniji. To smo imali priliku i nedavno da čujemo kada je rukovodstvo SDA izjavilo da je dalo instrukcije kako će glasati njihovi delegati u Vijeću naroda ili kada su dali instrukciju da SDA napusti Pokret za državu. Moram reći da ja nisam nikada dobio direktnu instrukciju iz centrale SDP-a kako da glasam i da u tom pogledu u RS-u imamo potpunu autonomiju i razumijevanje centrale stranke. Autonomija znači i slobodu da se na lokalnom nivou biraju partneri među strankama sa sjedištem u RS-u isključivo na osnovu lokalnih interesa, a ne na osnovu visoke politike i odnosa na nivou države.
Postoji li realan strah da će se, kao odgovor na ovaj blok, formirati konkurentski probosanski savez, što bi neminovno dovelo do rasipanja glasova i gubitka ključnih mandata u NSRS?
DURATOVIĆ: Ako pogledamo tri posljednja izborna ciklusa za opšte izbore u RS-u, period 2014-2022, vidjet ćemo da nikada probosanske opcije nisu nastupile na jedinstvenoj listi, odnosno u jednom bloku u RS-u. Godine 2014. nastupilo se kroz jedan blok i četiri samostalne stranke i osvojeno je pet mandata; zatim 2018. godine kroz dva bloka i tri samostalne stranke i osvojena su četiri mandata, dok smo 2022. godine imali jedan blok i tri samostalne stranke i osvojili opet pet mandata. Ukupan broj glasova nije značajno varirao.
Siguran sam da će se uskoro formirati još jedan probosanski savez, ali to ne mora direktno da znači gubitak glasova i mandata, mada se rizik gubitka mandata značajno povećava. Izborna matematika je čudna; mnogo toga zavisi od ukupnog broja važećih glasova i rasporeda glasova koje eventualno dobiju blokovi.
Politički vrh RS-a ovakva okupljanja redovno etiketira kao “provokacije iz Sarajeva”. Na koji način planirate neutralisati taj narativ i dokazati da je ovo autentična borba za prava građana unutar entitetskog sistema, a ne instrument spoljne politike?
DURATOVIĆ: Zar neko misli da je nama bitno kako politički vrh RS-a gleda na naše pokušaje ujedinjenja probosanskih opcija na području RS-a? Zar postoji neko ko misli da svi u RS-u slušaju ono što kaže politički vrh RS-a? Ako bismo i mi razmišljali na taj način kao oni, onda bismo mogli reći da je prijava na izbore „Srpske liste“ za Parlament FBiH provokacija iz Banjaluke. Ali naravno da nije provokacija, jer je sve u skladu sa Izbornim zakonom BiH. I podsjećam još jednom da je inicijativa za formiranje zajedničkog bloka krenula od nas iz RS-a, a ne iz centrala stranaka iz Federacije.
Sporazum trenutno ne tretira raspodjelu funkcija ni izgled lista. Kada ti tehnički detalji dođu na red, na koji način će se spriječiti unutrašnji sukobi koji su ranije dovodili do raspada sličnih koalicija?
DURATOVIĆ: Svi raniji sporazumi i koalicije su kretali sa razgovorima oko izgleda kandidatskih lista i raspodjele funkcija nakon izbora, a tek nakon postignutog dogovora pristupalo bi se potpisivanju sporazuma. Na tom putu do sporazuma, neki politički subjekti su napuštali razgovore u momentu kada bi shvatili da neće moći ostvariti svoje zacrtane ciljeve kroz pregovore i izlazili bi kasnije sa samostalnim listama na izbore. Ovo je prvi put da je sporazum potpisan na osnovu principa koje prihvataju potpisnice i bez jednog slova o listama i funkcijama. Iz tog razloga smatram da ti tehnički detalji neće dovesti do izlaska bilo koga iz ove koalicije.
Šta potpis na ovaj dokument konkretno mijenja za povratnika u Prijedoru, Doboju ili Foči u smislu zapošljavanja i sigurnosti, van okvira uobičajenih političkih saopštenja?
DURATOVIĆ: Potpis na jedan ovakav dokument ne može odmah ništa konkretno promijeniti i donijeti nova zapošljavanja. Potpis na ovaj dokument daje nadu povratnicima da će se njihov glas i dalje čuti u Narodnoj skupštini RS-a. Sporazum šalje poruku da ova grupa političkih subjekata ostaje posvećena radu na ekonomskom jačanju i opstanku povratnika, a ne da se oni tretiraju kao „socijalni slučajevi“ kojima treba dati neki plastenik, par ovaca ili jednokratnu novčanu pomoć. Ostajemo posvećeni i njihovoj sigurnosti i pravnoj zaštiti, te jačanju njihove političke moći.
Kao poslanik, kako planirate balansirati između pet različitih stranačkih interesa unutar bloka u trenucima kada se u NSRS lome koplja oko strateških pitanja poput državne imovine ili ustavnog poretka?
DURATOVIĆ: Stranački interesi svih potpisnica sporazuma oko pitanja državne imovine i ustavnog poretka su sigurno identični i to ih je okupilo u zajednički blok. Svaka od pet stranaka ima svoj ego i specifično biračko tijelo. Međutim, ono što je fiksno za ove stranke je ustavni poredak i presude Ustavnog suda BiH. To će biti sidro koje će sprečavati da pojedine stranke “odlutaju” u populizam ili prevelike kompromise radi kratkoročnih poena. I ne samo oko ovih pitanja, nego i oko svih pitanja koji se tiču države Bosne i Hercegovine, zaštite njenih institucija, njene cjelovitosti, ravnopravnosti građana i mnogih socijalnih pitanja.
Može doći do razlika jedino u taktičkom pristupu. Jedna stranka može preferirati oštru retoriku, druga pravno djelovanje kroz apelacije. Posao onih koji budu izabrani za poslanike bit će da te različite pristupe kanališu tako da se međusobno dopunjuju, a ne poništavaju. Sve nesuglasice se rješavaju u klubu poslanika prije ulaska u skupštinsku salu, a tamo se djeluje kao tim.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.