U atmosferi neizvjesnosti, otvorenih sumnji i sve glasnijih političkih tenzija, razgovarali smo za Bosnainfo sa Tanjom Topić novinarkom, političkom analitičarkom i aktivisticom za ljudska prava, te dugogodišnjim prepoznatljivim licem Fondacije Friedrich Ebert Stiftung u Bosni i Hercegovini.
U nastavku donosimo njen stručni pogled na aktuelna previranja, mogući rasplet i ono što bi odluke CIK-a mogle značiti za političku scenu RS-a u sedmicama koje slijede.
Povjerenje u izborni proces i odluka CIK-a o kontrolnom brojanju
Kako ocjenjujete odluku CIK-a BiH da naloži kontrolno brojanje glasova na 51 biračkom mjestu u Republici Srpskoj? U kojoj mjeri ovaj potez može utjecati na povjerenje javnosti u izborni proces?
– Povjerenje građana u izborni proces u BiH odavno je poljuljano. Građani sve manje vjeruju političkim subjektima, CIK-u, kao i pravosudnom sistemu, odnosno onima koji su do sada bili suočeni s brojnim elementima izbornih prevara i malverzacija, ali to nije bilo dovoljno da se počinioci krivičnih djela adekvatno kazne. Ako sve ostane samo na ovome, ako se proglašenje izbornih rezultata – uz jednostavan izborni proces sa samo jednim listićem i rekordno malu izlaznost – otegne u nedogled, povjerenje će biti dodatno narušeno.
Odnos snaga između Karana i Blanuše i nelogičnosti u rezultatima
Kako biste ocijenili pojedinačne rezultate Siniše Karana i Branka Blanuše, posebno u svjetlu kontrolnih brojanja koja su otvorila pitanje regularnosti izbora i mogućih odstupanja u korist jednog kandidata?
– Branko Blanuša je zasjenio kandidata vladajućih, koji je na svojoj strani imao moćnu mašineriju, ali i dio opozicije koja je bila rascjepkana i neodlučna da jasno odredi poziciju prema izborima, te bez finansijskih sredstava u kampanji. Na nekim mjestima je Siniša Karan imao više glasova nego Milorad Dodik 2022. godine, i to u sredinama u kojima nije pretjerano poznat, što dodatno pojačava nelogičnosti u do sada objavljenim rezultatima.
Navodi opozicije o izbornoj krađi i ozbiljnost uočenih nepravilnosti
Koliko ozbiljno zvuče navodi opozicije o “izbornoj krađi epskih razmjera”, posebno uz podatak da je na kontrolisanim biračkim mjestima evidentirano glasanje stotina osoba bez identifikacionih dokumenata?
– Vidjeli smo i svojevrsnu ljutnju pojedinih članova CIK-a, koji su naglasili da su sve dosadašnje odluke o kontrolnom brojanju donesene po službenoj dužnosti. Opoziciji je zamjereno da su prigovore podnosili putem medija. Kako god, ovo nam govori ili o potpunoj bahatosti vladajućih, koji su se drznuli da oni odlučuju ko može i kako glasati, te da mogu “bez problema” falsifikovati izborni rezultat. Ovdje se radi o gruboj manipulaciji, izigravanju zakona i pokazivanju da krađa nije krivično djelo, odnosno da “sitne krađe” ne predstavljaju problem. To je ono što zabrinjava. A ako ste nekome dopustili da glasa bez identifikacionog dokumenta – stvari su jasne. Odgovoran je onaj ko je to dopustio, i taj neko ima ime i prezime.
Mogućnost ponavljanja izbora zbog obima nepravilnosti
Može li obim spornih 37.000 glasova biti dovoljan osnov za ponavljanje izbora u pojedinim opštinama ili čak šire?
– Naravno da može, s obzirom na razliku u broju glasova. Bitno je da se prestane prebacivati loptica odgovornosti s jednih na druge. Odluka je u rukama CIK-a.
Politički značaj činjenice da su sporna mjesta u sredinama pod dominacijom SNSD-a
Kako tumačite činjenicu da je većina spornih biračkih mjesta locirana u sredinama u kojima tradicionalno dominira SNSD? Da li to ukazuje na ciljanu izbornu manipulaciju?
– Mnogi su pred izbore upozoravali upravo na ova mjesta, koja su postala “gradovi slučajevi” zbog izbornih manipulacija na prethodnim izborima. Ne bih ovdje amnestirala ni opoziciju za stanje u tim sredinama – loše su organizovali sopstvenu posmatračku mrežu ili su ušli u određene klijentelističke odnose s vladajućima. Nema ovdje nedužnih.
Utjecaj mogućih zloupotreba na političku stabilnost RS-a
U kojoj mjeri bi potvrđene zloupotrebe mogle utjecati na političku stabilnost u RS-u i odnose između vlasti i opozicije?
– Najbitnije je napokon uspostaviti vladavinu prava. Ne možete, zarad “mira u kući” i tvrdnji da bi ponavljanje izbora moglo ugroziti stabilnost u RS-u, zatvoriti oči i prešutjeti izbornu prevaru. Stabilnost može donijeti jedino poštivanje zakona i jednak tretman svih pred zakonom. Pitanje je koliko će vladajući prihvatiti nalaze o zloupotrebama, ali će svakako optužiti opoziciju da podriva stabilnost.
Da li je realno očekivati proširenje kontrole na sve biračke odbore u tri ključne opštine?
Kakve su šanse da CIK proširi kontrolu na sva biračka mjesta u Doboju, Zvorniku i Laktašima, kako zahtijeva opozicija? Ima li CIK kapacitete i političku podršku za takav korak?
– CIK mora povratiti povjerenje u profesionalni integritet institucije; ono je trenutno na vrlo niskoj razini. Ne može se sve prebacivati na političke subjekte i njihov integritet. Ako nemaju kapaciteta za ovaj dio procesa, koji je veoma jednostavan i uz nisku izlaznost, šta očekivati u složenijem i zahtjevnijem izbornom procesu?
Integritet izbornog sistema i neizbježnost reforme
Šta ovaj slučaj govori o ukupnom integritetu izbornog sistema u BiH? Da li se nalazimo pred trenutkom nakon kojeg će izborna reforma postati neizbježna?
– Izborna reforma je odavno neizbježna. Ovaj slučaj dovodi pod sumnju sve prethodne izborne procese i pokazuje koliko je izborni proces bio i ostao kontaminiran. Neke pojave i ponašanja ostavljaju nas bez teksta. Ova saga nam govori da će biti izuzetno teško povratiti povjerenje građana u izborni proces – za to će trebati godine.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.