Dolazak predsjednika Evropskog vijeća Antonija Coste, intenzivna diplomatska ofanziva i predstojeća sjednica PIC-a dolaze u trenutku kada se iza zatvorenih vrata lome koplja oko uloge međunarodne zajednice, ali i same sudbine OHR-a. Da li nam se iza kulisa sprema velika smjena na poziciji visokog predstavnika i šta to zapravo znači za budućnost zemlje? U momentu kada se ponovo miješaju karte na geopolitičkoj mapi Balkana, za naš portal govori Admir Lisica, direktor Centra za geopolitička istraživanja, koji dešifruje poruke evropskih diplomata i otkriva šta BiH zaista može očekivati u danima koji dolaze.
Geopolitička odluka i (ne)moć Brisela
Često ističete da je Bosna i Hercegovina danas daleko iza Crne Gore i Albanije na evropskom putu, te da bez velike „geopolitičke odluke“ teško možemo napraviti iskorak. Na šta tačno mislite pod tim – da li bi Brisel mogao „progledati kroz prste“ BiH i primiti nas u EU isključivo iz bezbjednosnih razloga? S druge strane, napominjete da je EU od rata do danas bila slab faktor, a da su stvari rješavale tek SAD. Ako EU sada želi autonomniju ulogu u BiH, da li je to uopšte dobra vijest za nas s obzirom na tu historijsku pasivnost Brisela?
Evropska unija u narednom periodu zaista ima priliku da se ponaša znatno autonomnije u odnosu na Sjedinjene Američke Države, ponajviše zbog unutrašnjih prestrojavanja i promijenjenih odnosa unutar same Unije. Dio tog novog paketa mogao bi biti i drugačiji pristup Bosni i Hercegovini, gdje zvanični Brisel želi ozbiljnije i direktnije da se involvira u ovdašnje procese.
” Međutim, historija nas uči oprezu. Od završetka rata pa sve do danas, Evropska unija se na Balkanu prečesto pokazala kao slab i neodlučan faktor. Ključni procesi i krize rješavali su se tek onda kada bi inicijativu čvrsto preuzeo Vašington. Zato je danas od presudne važnosti da vodeće evropske sile, prije svih Njemačka i Francuska, konačno shvate da je stabilna Bosna i Hercegovina prijeko potrebna evropskom prostoru. Ukoliko Brisel ovdje nastavi da oklijeva i ostavi vakuum, taj prostor će neizbježno popuniti drugi globalni uticaji, što će se na kraju direktno i štetno odraziti na samu Evropu.- ističe Lisica.
Tri decenije tapkanja u mjestu i politički populizam
Domaći politički akteri godinama su nas uvjeravali u krilaticu da je „Evropa naša“. Ipak, stvarnost na terenu ih demantuje. Gdje se BiH realno nalazi nakon tri decenije deklarativnih napora i kako gledate na tvrdnje da se u posljednje vrijeme radilo “brže i više” nego ikada prije?
“Moramo biti surovo iskreni prema sebi i priznati činjenicu da mi već trideset godina suštinski ne napredujemo dovoljno. Imali smo mi određene zamahe – stabilizacija je krenula još 1997. godine, zatim je Solunski samit 2003. donio novu mapu puta, a u novije vrijeme i sam kandidatski status predstavlja neku vrstu prekretnice. Ali kada podvučete crtu i pogledate čitav period od 1997. do danas, to je poražavajuće malo za tri decenije.
Sve te priče i uvjeravanja kako je za samo godinu dana urađeno više nego za prethodnih deset su običan populistički narativ koji nema uporište u stvarnosti. Kada analizirate zvanične izvještaje Evropske unije kroz različite mandate i smjene vlasti, vidjećete da jeste urađeno dosta toga, ali to je i dalje nedovoljno da bi nas Evropska unija definitivno i bez rezervi prepoznala kao kredibilnog i ozbiljnog partnera.” – govori Lisica.
Anatomija političkih blokada
Kada govorimo o razlozima tog zastoja, prst se najčešće upire u stalne političke blokada. Koliko su te blokade sistemske, a koliko su proizvod trenutnih političkih saveza na štetu države? Ko je u ovom trenutku glavna kočnica?
„U našem slučaju, u BiH, uvijek jedna strana koči procese. Ako to nije Republika Srpska, onda će se pojaviti neko iz Federacije. Ipak, Republika Srpska je u ovom trenutku objektivno značajan i najveći problem na našem evropskom putu. Pored toga, očigledno je da HDZ i SNSD imaju funkcionalan savez koji djeluje direktno protiv Bosne i Hercegovine, što dodatno paralizuje bilo kakav ozbiljniji napredak.“ – dodaje on.
Sjednica PIC-a i smjena visokog predstavnika
U diplomatskim krugovima se glasno tvrdi da je italijanski diplomata Landi trenutno u ozbiljnoj prednosti za poziciju novog visokog predstavnika, prvenstveno zbog snažne podrške Sjedinjenih Američkih Država. Otvara se pitanje kakvu promjenu kursa unutar OHR-a možemo očekivati ukoliko Landi preuzme kormilo, posebno u poređenju sa dosadašnjim njemačkim pristupom koji je personifikovao Christian Schmidt, ali i kako će se u tom procesu postaviti ostali ključni geopolitički akteri.
„Trenutno je Landi u određenoj prednosti zato što iza njega stoje Sjedinjene Američke Države. Međutim, bitno je znati da je od samog formiranja OHR-a funkcija visokog predstavnika tradicionalno evropska pozicija, tako da se Evropa itekako pita ko će na kraju sjediti u toj fotelji.
Pored tog odnosa između SAD-a i Evrope, ne smijemo zaboraviti ni širi konsenzus. Iz primjera Christiana Schmidta vidjeli smo da je u cijelom ovom procesu i dalje važna i podrška Rusije. To jednostavno mora biti odluka donesena u okviru Vijeća za provedbu mira (PIC) – zajednička odluka koja se ne smije rješavati preglasavanjem niti izostankom podrške nekog od ključnih međunarodnih aktera ako želimo puni legitimitet te pozicije.“- ističe Lisica.
Retrospektiva i populizam
Domaći politički prostor preplavljen je populističkim narativima i floskulama o istorijskim uspjesima, dok zvanični izvještaji iz Brisela često govore suprotno. Postavlja se pitanje zašto politički akteri, kako iz pozicije tako i iz opozicije, imaju konstantnu potrebu da friziraju stvarnost i stvaraju lažni optimizam, te na koji način građani mogu prekinuti taj začarani krug i početi da vrednuju stvarne rezultate umjesto praznih obećanja.
„Imat ćemo i dalje različitih floskula i populizma, kojeg definitivno ne nedostaje u našem javnom prostoru, ni kod pozicije ni kod opozicije. Ali ključ promjene je u masovnosti i odgovornosti samih građana. Pogledajmo primjere u nekim drugim zemljama gdje dvije trećine političara sada ima priliku mijenjati Ustav upravo zbog ogromne podrške koju su dobili od naroda. A zbog čega su je dobili? Zato što je preko 74 posto ljudi izašlo na izbore.
S druge strane, u Bosni i Hercegovini na izbore izlazi ispod 50 posto ljudi. Svaki glas je bitan i zato je ključno da se na izbore izlazi masovno. Moramo naučiti da pronađemo ljude koji su stvarno radili dobro, koji su se dokazali u nauci, medijima, politici ili na lokalnom nivou, i da njima damo podršku. Trebamo ljude mjeriti isključivo po rezultatima, a ne po obećanjima.“- zaključuje Lisica.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.