Sead Busuladžić, nezavisni političar i zastupnik u vijeću grada Landskrone smatra da posljednjih desetak godina krajnja desnica u Švedskoj je sve jača.
“Nakon izbjegličke krize 2015. godine stranka Švedski demokrati je ostvarila veliki uticaj. Nakon izbora 2018. godine desne stranke koje su bile u opoziciji su odlučile da prekinu izolaciju Švedskih demokrata te su ušle u saradnju. Nakon posljednjih izbora Švedski demokrati su postali druga najveća stranka i podržavajući koaliciju desnih stranaka pomogli su da se promjeni vlast. Nova vlast je nažalost prihvatila mnoge rasističke stavove krajnje desnice. Sa druge strane, ne može se reći da su Socijaldemokrati bili otporni na populizam jer se paljene Kur’ana dešavalo tokom njihove vlasti. Podsjećam da su tada zatvorene mnogobrojne muslimanske škole i desila se velika promjena u politici prema izbjeglicama“, izjavio je za Anadoliju Busuladžić.
Ruska agresija na Ukrajinu dodatno je zakomplikovala političke i društvene odnose u Evropi, a posebno u Evropskoj uniji i NATO.
“Zbog ruske agresije Švedska želi u NATO, ali taj proces je vrlo težak zbog bliske saradnje ljevice i kurdskih organizacija u kontekstu odnosa sa Turskom. Prije izbora je to bila glavna prepreka iako se i tada dešavalo paljenje Kur’ana koje je uzrokovalo proteste širom Švedske, ali bez većih reakcija vani. Nakon izbora kao odgovor na Turske pritiske na Švedsku da izruči kurdske teroriste jedan novinar iz Švedskih demokrata je platio danskom fašisti da ispred turske ambasade zapali Kur’an i tako izazove jake reakcije Turske“, objašnjava Busuladžić.
Poznato je da evropske desničarske stranke i organizacije zadnjih godina imaju otvorenu saradnju sa Rusijom koja je iskoristila ovu situaciju da oteža švedsko učlanjenje u NATO.
“Švedski premijer je zvao razne muslimanske organizacije u nastojanju da smiri tenzije jer raste zabrinutost da im neće biti odobreno članstvo u NATO. Uprkos tome i dalje ostaju na stavu da zakonski ne mogu da zabrane paljenje Kur’ana iako se jasno osjeti da se smanjila podrška “slobodi govora” i da je sve više javnih stavova da je to govor mržnje. To je velika promjena u odnosu na ranije stanje kada je velika većina političara branila Paludana i tvrdili da je to što radi sloboda govora. Političari i javnost postaje svjesnija negativnih posljedica i raste zabrinutost da će ih ovo skupo koštati”, zaključuje Busuladžić. Muslimani kao ‘prijetnja’ danskim vrijednostima –
Najnoviji izvještaj Komisije za borbu protiv rasizma Vijeća Evrope sa žaljenjem ističe da se muslimani u Danskoj sve više, uključujući političare različitih stranaka, prikazuju kao prijetnja danskim vrijednostima i kulturi. Jedna od stranaka svojoj političkom platformom zagovara ‘čišćenje’ muslimana uz prijetnje i vrijeđanja muslimana i crnca.
“Većina danskih građana i javnosti uistinu osuđuje ovaj čin i ne podržavaju ga, ali na pasivan način. Većina građana Danske smatra Rasmusa Paludana neuračunljivom osobom koja predstavlja jednu grupu ljudi koji nisu potpuna politička stranka. Njegova organizacija je izlazila na izbore prije četiri godine i malo im je falilo da uđu u danski Parlament. Na zadnjim izborima prošle godine nisu učestovali“, kaže za Anadoliju Meho Selman, član vladajuće Socijaldemokratske partije i politički zastupnik u trećem uzastopnom mandatu u regionu Južne Danske.
Selman kao zarobljenik srpskih koncentracionih logora u Prijedoru postavlja pitanja šta bi se desilo da su zamijenjene uloge, da npr. muslimani pale svete knjige kršćana ili drugih naroda. Da li bi u tom slučaju široka formulacija slobode izražavanja u skandinavskim i evropskim državama se odnosila i na muslimane.
“Sloboda izražavanja kao pojam jedan dio građana i javnosti Danske razumje i kao pristojnost. Međutim, prevladava stav da sloboda izražavanja nema granice i alternative. To smo mogli posebno da vidimo i osjetimo kada s u pitanju uvredljive karikature po čemu se Danska „proslavila“ prije nekoliko godina. Na osnovu onoga što ja mogu da vidim smatram da većina danske javnosti i političke scene ipak ne podržava ovaj nenormalni, anticivilizacijski i barbarski čin persone koja se zove Rasmus Paludan“, zaključuje Selman.
Švedski susjed Finska je izloženija negativnom ruskom uticaju s obzirom na zajedničku historiju i granicu pa zbog toga je pokazala više odgovornosti.
“Švedska i Finska su slične što se tiče odnosa prema muslimanima i Turskoj. Obje zemlje imaju visoki stepen tolerancije prema vjerskim manjinama generalno. Što se tiče vanjske politike prema Turskoj obje zemlje imaju skeptičan i pomalo orijentalni odnos, posebno poslije migrantske krize. Razlika je možda u kvantitetu jer Švedska je veća zemlja pa tako ima i veći broj muslimana i posebno veliku dijasporu Kurda koji su često aktivisti i simpatizeri YPG/PKK pokreta. U obje zemlje ljevičarske stranke su blagonaklonjene prema ovim organizacijama jer posebno sirijski Kurdi promovišu feminizam što je dominantna ideologija u Skandinaviji“; kaže za Anadoliju politolog Ermin Zec, koji je rođen u Prozoru, a odrastao je u Finskoj.
On smatra da je Finska je zbog trenutnih geopolitičkih realiteta pragmatičnija u odnosu prema Turskoj pa stoga nisu dozvolili spaljivanje Kur’ana iako nije zabranjeno po Ustavu i zakonu, jer im je NATO egzistencijalno pitanje i državni prioritet. Desničari protiv ‘islamizacije’ Norveške –
I Norveška ima svoju ekstremnu desnicu koja slijedi sličan koncept antiislamskog djelovanja kao u Danskoj i Švedskoj.
“Nakon što je Paludan paljenjem Kur’ana izazvao zgražanje diljem svijeta, nije se dugo čekalo na pandan njegove politike u Norveškoj, oličen u ekstremističkoj organizaciji “Stopp av islamisering av Norge” – Zaustavimo islamizaciju Norveške (SIAN), učini istu stvar. Javno paljenje Ku’ana već je postala uobičajena praksa članova te organizacije, odnosno stranke. U prilog im ide i tumačenje norveškog zakona po kojem se dozvoljava ovakav način izražavanja, odnosno provociranja i omalovažavanja muslimanske manjine. Znajući za osjetljivost muslimana prema temeljnim vjerskim načelima baziranim na kur’anskom tekstu, očigledna je intencija da se želi izazvati reakcija među muslimanima optužujući ih za ono što je u osnovi njihovog programa i djelovanja“, izjavio je za Anadoliju Derviš Varešlija, imam Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj.
Vođa SIAN-a, Lars Thorsen, najavio je paljenje Kur’ana ispred turske ambasade u Oslu zbog čega je ministarstvo vanjskih poslova Turkiye bilo pozvalo na razgovor norveškog ambasadora u Ankari. Nakon pritiska turska policija je poduzela mjere za sprečavanje skupa, ali je organizator poručio da će možda doći do spaljivanja Kur’ana na nekoj drugoj lokaciji.
Iz norveške policije su medijima kazali da je spaljivanje Kur’ana i dalje legalni politički čin u Norveškoj, ali najavljeni skup se ne može realizovati iz sigurnosnih razloga.
“Najtiražnije novine u Norveškoj VG i Aftenposten objavili su tekstove u kojima naglašavaju da je Paludan obećao kako će svakog petka spaliti Kur’an ispred turske ambasade u Danskoj dok se ne odobri švedska aplikacija za NATO. Očigledno je da ove organizacije djeluju u koordinaciji i da im je cilj nastaviti podgrijavati islamofobiju. Bitno je naglasiti da norveške vlasti ističu slobodu izražavanja kao ustavnu kategoriju, ali da ne podržavaju niti stoje iza najavljenih demonstracija. Ipak, zakoni koji dozvoljavaju da se, pod plaštom slobode izražavanja, blate osjećaji manjinskih muslimana u Skandinaviji, u najmanju ruku, zaslužuju revidiranje“, smatra Varešlija.
On je u razgovoru sa pojedinim muslimanima koji su u pravilu i norveški državljani primijetio bojazan od eskalacije i postavljanja mete na glave muslimanima u Norveškoj od strane desničarskih ekstremista, ali među muslimanima prevladava nada da će ovakva praksa prestati i da sloboda izražavanja neće podrazumijevati njihovo vrijeđanje.
Norveška se od evropskih država izdvaja po više smrtonosnih terorističkih napada koji su inspiriranih djelovanjem desničara.
“U Norveškoj se u nekoliko navrata održavali skupovi gdje su organizatori spaljivali Kur’an. Taj akt je smatran slobodom govora te policija nije zabranjivale takve skupove. Radikalna desnica je u Norveškoj izvela dva teroristička napada, 2011. godine u Oslu i Utøyi gdje je ubijeno 77 ljudi, te 2019. gdje je terorista ubio svoju sestru i pokušao uraditi masakr na džumi u mjestu Bærum. Navedene činjenice potvrđuju da postoji dio društva i u Norveškoj koji je protiv stranaca i muslimana. Ali ne može se reći da je većina takva, jer u junu prošle godine je bio teroristički napad gdje je jedan Iranac napao grupu članova LGBT zajednice u Oslu i ubio dvije osobe. Poslije tog napada nije zabilježeno povećanje netrpeljuvosti prema muslimanima“, kaže za Anadoliju Ahmed Lindov, prvi Bošnjak član Parlamenta Norveške.
Slično kao i u drugim skandinavskim državama, Lindov ističe da i većina građana Norveške ne podržava spaljivanje Kur’ana, ali u isto vrijeme ne podržavaju zabranu takvih događaja jer smatraju da to ograničava slobodu govora.
“Poslije dešavanja u Švedskoj, mnogo Norvežana smatra da nije pametno dopustit takav način izražavanja slobode govora, ali ta ista većina smatra da ne bi trebalo zabraniti iznošenje mišljenja pa i iako ono vrijeđa druge osobe“, zaključuje Lindov.