Od sredine februara, dva vitalna aparata za radioterapiju su zapečaćena, a njihova upotreba je sada predmet istrage u tužilaštvu.
Čak 200 onkoloških pacijenata iz Tuzle se nalazi na dugim listama čekanja za liječenje u bolnicama u Sarajevu, Zenici i Mostaru, koje posjeduju odjele za radioterapiju.
U Tuzlanskom kantonu, s populacijom od preko 477.000 stanovnika, ova kriza direktno pogađa onkološke pacijente, od kojih se godišnje oko 1.600 liječi od raka, pri čemu 60 posto njih zahtijeva radioterapiju, kako je objavljeno na konferenciji za novinare održanoj u martu u tuzlanskom UKC-u.
Nažalost, linearni akceleratori u UKC-u Tuzla su izvan funkcije od 17. februara, nakon što je Regulatorna agencija za nuklearnu i radijacijsku sigurnost Bosne i Hercegovine zabranila njihovo korištenje. Tužilaštvo u Tuzli sada istražuje okolnosti njihovog korištenja kako bi utvrdilo eventualna kaznena djela, a iz tuzlanskog UKC-a su izuzeti i relevantni medicinski dokumenti.
Osim pravosudnih problema, nabavku novih uređaja dodatno usporavaju žalbe na međunarodnom tenderu, dok pacijenti ostaju bez alternativa osim čekanja na terapije u drugim kliničkim centrima.
Uprkost, potrebi za hitnim rješenjima, UKC Sarajevo tvrdi da mjesečno može primiti samo 15 pacijenata iz Tuzlanskog kantona, što dodatno opterećuje već preopterećen zdravstveni sistem.
Ovaj alarmantni nedostatak adekvatne medicinske opreme i brza reakcija našeg zdravstvenog sistema izazivaju opravdanu zabrinutost među pacijentima, članovima njihovih porodica i širom zajednicom. Očekuje se odgovoran pristup od strane nadležnih institucija kako bi se hitno pronašla trajna rješenja i osigurala kvalitetna skrb za onkološke pacijente u Tuzli.
Ko snosi troškove
Zdravstveni sistem Bosne i Hercegovine, podijeljen između entiteta Republike Srpske i deset kantona u Federaciji BiH, suočava se s ozbiljnim problemima, a onkološki pacijenti iz Tuzlanskog kantona su žrtve ovog haosa. Njihova borba za pristup adekvatnom liječenju postaje sve očajnija, s obzirom na birokratske prepreke i nedostatak podrške.
U konkretom slučaju, onkološki pacijenti iz Tuzlanskog kantona suočavaju se s beskrajnim procedurama, gdje moraju dobiti odobrenje od kantonalnog Zavoda za zdravstveno osiguranje kako bi primili liječenje u Sarajevu, Zenici ili Mostaru. Nažalost, ta procedura ne obuhvata troškove putovanja i smještaja, iako radioterapija može trajati mjesecima. Kantonalni Zavod za zdravstveno osiguranje, umjesto pružanja nužne podrške, nudi samo djelomičnu refundaciju za troškove autobusne karte, ostavljajući pacijente da sami snose teret troškova smještaja.
Dodatni problemi proizlaze iz političkih igara u entitetu Federacija BiH. Vladajuća koalicija u kantonalnoj Skupštini, sastavljena od Stranke demokratske akcije i Demokratske fronte, donijela je odluku kojom izbacuje Vlada entiteta Federacija BiH iz osnivačkih prava. Dva mjeseca kasnije, entitetska Vlada, sa kadrovima HDZ-a i stranaka okupljenih oko Socijaldemokratske partije BiH, razriješila je Upravni odbor UKC-a Tuzla.
Situacija u UKC-u Tuzla postaje još alarmantnija s podacima koji pokazuju da se godišnje liječi oko 46.000 pacijenata, a dug ove medicinske ustanove na kraju prošle godine iznosio je preko 93 miliona maraka (oko 47 miliona eura). Finansijski problemi, političke igre i birokratski haos stvaraju bezizlaznu situaciju za onkološke pacijente u Tuzli, koji su prisiljeni suočiti se s nedostatkom podrške i nepravdom unutar zdravstvenog sistema.
Građani i influenceri udruženi u pomoći oboljelima
Slika skučenih hodnika, drvenih stolica i oboljelih koji satima čekaju na kemoterapiju postala je neizostavan dio svakodnevice Kliničkog centra u Tuzli, gdje se pacijenti suočavaju s nehumanim uvjetima već dvadesetak godina. U dnevnoj onkološkoj bolnici, mjestu gdje oboljeli primaju terapije, sedam fotelja je jedino što stoji na raspolaganju. Oni manje sreće moraju sjediti na drvenim stolicama tokom višesatnih terapija.
Iako se u kliničkom centru liječi oko 1.600 oboljelih od raka godišnje, dnevna onkološka bolnica, gdje bi pacijenti trebali primiti vitalne terapije, ostala je nepromijenjena dugi niz godina. Ipak, obećavajuća vijest stigla je kroz humanitarnu akciju “I ti možeš biti ta osoba”, koju je pokrenula Fondacija tuzlanske zajednice uz podršku bh. influensera.
Građani su u rekordnom vremenu prikupili više od 200.000 maraka, otprilike 100.000 eura, kako bi se dnevna onkološka bolnica konačno renovirala.
I dok akcija daje nadu humanosti, treba postaviti pitanje kako je došlo do toga da pacijenti godinama žive u takvim uslovima, često lišeni osnovnog komfora.
“I ti možeš biti ta osoba” potiče na razmišljanje o odgovornosti vlasti i sistemskim propustima u pružanju zdravstvene njege.
Inicijator akcije, influencer Mirza Mustafagić, priznaje da su njegove objave na društvenim mrežama bile ključne u poticanju reakcije javnosti i donatora. Iako, ipak, ne smijemo zaboraviti da bi system trebao funkcionisati bez potrebe za ovakvim hitnim akcijama.
Očekuje se da će radovi biti završeni do kraja godine, no postavlja se pitanje: Zašto je do ove humanitarne intervencije uopšte došlo?
Kroz ovu priču, osim pohvale za solidarnost, jasno se ocrtava i potreba za kritičkim promišljanjem o stanju zdravstvenog sistema i odgovornosti koja proizlazi iz dugogodišnjih propusta.
Borba s vremenom i bolestima
Dok pacijenti prolaze kroz rigorozne tretmane, politički pejzaž se isprepliće s vlastitim izazovima. Vrijeme neumoljivo prolazi, a bolesti ne priznaju odgađanje. Linearni akcelerator, koji bi trebao biti ključni saveznik u borbi protiv ozbiljnih zdravstvenih izazova, suočava se s što manje vremena.
U ovom kontekstu, vrijeme nije samo mjerilo trajanja tretmana, već i kritični faktor u ishodu borbe. Dok pacijenti čekaju, političke odluke i odnosi utječu na dostupnost i kvalitetu zdravstvene skrbi. Bolesničke priče postaju značajnije od političkih retorika, ali u stvarnosti, čini se da politika sve više postaje bolest koja guši sistem zdravstvene njege.
Dok se pacijenti suočavaju s neizvjesnošću, politika se često bavi samom sobom, zanemarujući hitnost zdravstvenih pitanja. Vrijeme je ključni faktor u borbi s bolešću, ali i u suočavanju s političkim izazovima koji utječu na svakodnevni život ljudi.
U toj paradigmi, politika i bolest postaju nerazdvojni, svaki dan pokazujući koliko je važno usredotočiti se na prave prioritete kako bi se osigurala brza, učinkovita i dostupna zdravstvena skrb.