Do kraja 2033. godine, pridružiće im se još oko dvadeset kolega, što znači da će Dom zdravlja Banjaluka ostati bez polovine sadašnjih specijalista porodične medicine. Slična situacija je i u ostatku države, a osim porodične medicine i druge službe će uskoro imati problem sa nedostatkom specijalista iz raznih oblasti.
Gotovo polovina porodičnih ljekara u idućih desetak godina ide u penziju. Broj onih koji su se odlučili za specijalizaciju iz porodične medicine i koji bi trebalo da ih zamijene je daleko manji.
„Upravo je to problem što su većinom u zdravstvu doktori koji će u narednih 10 godina otići u penziju. To je nekakav period u kojem trebamo uputiti mladu osobu na specijalizaciju. Da ona završi specijalizaciju. Da krene raditi. Da bi mogla zamijeniti toga doktora koji odlazi u penziju“, kaže Marina Berberović iz Sindikata doktora medicine i stomatologije FBiH, piše BHRT.
Nastavi li se trend smanjenja broja porodičnih ljekara, i onako duga čekanja na preglede biće još duža, a već nezadovoljni pacijenti još nezadovoljniji.
„Mi i sada imamo u nekim ambulantama i kod nekih doktora liste čekanja na neki pregled koji nije iz reda hitnog pregleda otprilike oko sedam dana. Plašimo se da će u budućnosti ta lista se produžiti i vrijeme čekanja na pregled“, ističe direktor Doma zdravlja Banjaluka Nevena Todorović.
Glavni razlog što se sve manje mladih ljekara po završetku fakulteta odlučuje za porodičnu medicinu je znatna niža plata u odnosu na druge grane medicine. Biti porodični ljekar nije atraktivno i jer se, za razliku od drugih grana, ne može raditi privatno i obezbijediti dodatna zarada. Tu je i nemogućnost napredovanja. Medicinski fakultet u Banjaluci je prepoznao ovaj problem i posljednje dvije godine uvođenjem novih subspecijalizacija pokušava promijeniti stvari.
„Ljudi se po inerciji više opredjeljuju ka bolničkim specijalizacijama. Možda gdje su profitabilniji. Možda gdje postoji veća potreba i fluktuacija kadra. Sa jednim brojem subspecijalizacija hoćemo stvarno da zainteresujemo doktore porodične medicine da mogu da napreduju dalje u struci kao što to rade drugi specijalisti u bolnicama i kliničkim centrima“, smatra dekan Medicinskog fakulteta u Banjaluci Ranko Škrbić.
Deficit specijalista, osim porodične medicine, već sada imaju Službe hitne pomoći, ambulante pedijatrije i ginekologije, a uskoro bi ovaj problem mogle imati i brojne druge oblasti. Mnogo medicinara se odlučuje za privatni sektor ili inostranstvo. Skoro deset hiljada medicinskih sestara i tehničara napustilo je BiH. Tačan broj ljekara nije poznat. Ali se takođe radi o njih nekoliko hiljada.
„Imamo tu vrstu problema da stručni kadar pri tom napomenuću da to nisu samo ljekari nego i srednji kadar odnosi se na medicinske sestre i tehničare odlaze i u inostranstvo i u privatne ustanove iz razloga što su nezadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom“, napominje predsjednik Sindikata zdravstva i socijalne zaštite RS Nikola Crnčević.
Situacija sa nedostatkom specijalista i ostalog medicinskog osoblja još nije alarmantna, ali ako se i tu vrlo brzo ne preduzmu neke mjere, mogla bi postati. Izostanu li, postavlja se pitanje ko će nas i kako liječiti za desetak godina.