U srednjoj mješovitoj školi Žepče učenik je u školu donio pištolj i prijetio. Niko nije stradao, jer pištoj nije bio napunjen. Ovaj slučaj je ponovo otvorio pitanje kako djeca odrastaju i kako spriječiti uticaj tamne strane društvenih mreža?
U Srednjoj mješovitoj školi Žepče učenik prvog razreda gimnazije donio je vatreno oružje u razred. Saznajemo da je imao sukob sa drugim učenikom, koji je počeo preko društvenih mreža, piše BHRT
Sa dolaskom u učionicu vidio je da je pogriješio odeljenje pošto je tu tek mjesec dana. Naravno nastale je panika u školi među učenicima i radnicima, svi smo se angažovali na neki način, kad je on to primijetio on je pobjegao, kaže Adil Gačić, direktor Srednje mješovite škole Žepče
Pištolj nije bio napunjen niti je ko stradao. Učenik je priveden. Policija je razgovarala s njim ali i sa svim drugim osobama koje se mogu dovesti u vezu sa događajem.
Po nalogu i uputama dežurnog tuzioca kantonalnog tužilaštva ZDK poduzimaju se mjere i radnje na dokumentovanju krivinog djela ugrožavanje sigurnosti iz clana 180 krivicnog zakona FB a u sklopu tih aktivnsti maloljetno lice koje se sumnjiči za izvršenje krivnog djela je zadrzano u prostorijama za zadrzavanje, kazala je Aldina Alić, porparol MUP-a ZDK
Profesori su iznenađeni ovakvim ponašanjem dječaka, jer je bio uzoran vrlodobar učenik i nije u registru rada socijalne službe. Zbog činjenice da je sve više ovakvih događaja u školama u BiH ali i šire postavlja se pitanje kako se nasilje sa društvenih mreža preselilo u školske prostorije. Psiholozi kažu da na društvenim mrežama mladi provode mnogo vremena gdje usvajaju modele ponašanja.
Njihove intelektualne sposobnosti još uvijek nisu dovoljno razvijene da bi vidjeli koja je dugoročna posljedica. Imate i fizičke obračune gdje oni ne vide tu posljedicu nego vide samo u tom trenutku čast koju treba zaštititi, mišljenja je psihologinja Nermina Vehabović Rudež
Neophodno je vratiti odgojnu komponentu u obrazovni sistem, neophodno je više u školi razgovarati sa djecom, o svim tim stvarima.
Građani kažu da je velika odgovornost roditelja, koji moraju kontrolisati šta im djeca rade. Saradnjom institucija, roditelja i lokalne zajednice može se doći do značajnih koraka ka povećanju sigurnosti unutar škola, ali i kompletnog društva.