Prvi princip u finansijama je sigurnost. Kvarenje novca dolazi iz monetarnog sistema. Kaže se da se kreira tj. pumpa novac. U ekonomskoj teoriji ga zovu “helikopterskim novcem”. Taj novac je kreiran kroz bankarski sistem jer treba pokriti troškove ratova, pandemije, nesreća i rastrošnih država. Radi se o “skrivenom” porezu. Zato novac ” bježi” na sigurno. U tom općeg vrtlogu ne ostaje niti jedna ekonomija na svijetu pošteđena. Odgovor na pitanje imovine se daje kroz ekonomske politike.
Krajnja manifestacija ovog procesa je mijenjanje oblika imovine. Neki tu sigurnost traže u zlatu. Oni sa stabilnom ekonomijom u obveznicama i dionicama. Oni koji nisu sigurni ulažu u nekretnine. U takvom vrtlogu se našla imovina u stanogradnji. Javlja se opšti juriš na kupovinu stambenih kvadrata sa cijena koje se udvostručavaju ili rastu enormno brzo. Potaknute su štednjom i novcem iz “sive zone”. Balon se pumpa.
Mnoge građevinske firme svjesno ili nesvjesno idu u bankrotstvo. U nedostatku novca prodaju unaprijed. Dešava se nešto slično kao u vrijeme kada je zlato bilo novac. Tzv. zlatni standard. Isti se srušio onog trenutka kada su očekivanja bila pokrivena nerealnim obećanjima. Balon se stalno pumpa dok ne pukne.
Naznake pucanja su vidljive. Nemanje novca se zove nelikvidnost. Dižu se cijene kvadrata stambenog i poslovnog prostora. To je klasično ” rudarenje” kojim se pokriva gep ili provalija koja vodi u bankrotstvo. Bankrotstvo je neminovno. Ono se polahko približava. Isto se može zaustaviti samo kontramjerom države u ” zdravoj” stanogradnji za one kojima je potreban stan ili kuća. Država je uvijek potrebna da reguliše tržište. Bez države nema stabilnosti i sigurnosti. ” Napuhani baloni” jednog dana moraju pući. Iskustvo nas uči da je oprez i zaštita od rizika na prvom mjestu.
Rizik se ne može pobijediti. Rizik se može ublažiti. S toga oprez.