Osvježavajući okus na suncu dozrele domaće rajčice upečatljiv je ljetni doživljaj. Iako u današnje doba rajčicu možemo naći na tržnici tijekom cijele godine, sve blagodati rajčice najbolje osjećamo u ljetnim mjesecima od lipnja do rujna.
Vučja breskva, jabuka ljubavi ili zlatna jabuka
Rajčica je plod biljke Lycopersicon lycopersicum, a pripada obitelji Solanaceae koja, između ostalih plodova, uključuje i patlidžan te krumpir. Značenja imena rajčice na različitim jezicima reflektiraju povijest i tajnovitost koja okružuje ovaj plod. Primjerice, Lycopersicon na latinskom znači „vučja breskva”, a taj se pojam odnosi na drevno vjerovanje kako je ovaj plod opasan. Francuzi rajčicu zovu pomme d’amour ili u prijevodu „jabuka ljubavi,” a to su joj ime nadjenuli zbog potencijalnih afrodizijačkih svojstava. U Italiji, za rajčicu se kaže pomodoro ili „zlatna jabuka,” zbog činjenice da su njima prve poznate vrste rajčice bile žute boje.
Bez obzira na ime, rajčica je iznimno popularno povrće koje susrećemo u više od tisuću različitih vrsta koje se razlikuju oblikom, bojom i veličinom – od posve malih, okruglih rajčica, preko jarko žutih vrsta i talijanskih duguljastih rajčica, pa sve do zelenih rajčica čija je priprema vrlo popularna u južnoameričkoj kuhinji. Jestiv je jedino plod ove biljke, budući da listovi sadrže toksične alkaloide.
Otkriće španjolskih osvajača
Iako su rajčice usko povezane s talijanskom kuhinjom, one originalno potječu sa zapadne strane Južne Amerike te s otočja Galapagos.
Smatra se da je rajčica kultivirana u Meksiku, budući da je ovaj plod zaintrigirao meksičke Indijance jer ih je podsjećao na tomatillo, plod u čijem su okusu često uživali. Španjolski osvajači koji su došli u Meksiko nedugo nakon Kolumbova otkrića Novoga Svijeta, „otkrili” su rajčicu i donijeli sjeme u Španjolsku odakle se raširilo po Europi.
Upotreba rajčice brzo se raširila Europom, te je našla put do Italije gdje se uključuje na jelovnike u 16. stoljeću. U početku nije bila izrazito popularna jer su mnogi smatrali da je otrovna. Čini se da su tadašnji gurmani bili mudri, ali ipak nedovoljno precizni. Naime, lišće rajčice sadrži otrovne tvari (alkaloide), dok je plod potpuno siguran za jelo. Zbog ovog pogrešnog vjerovanja, dugi niz godina rajčica se uzgajala kao ukrasna vrtna biljka i nije se koristila za jelo.
Blagodati skrivene u rajčicama
Iako ih smatramo povrćem, rajčice zapravo pripadaju skupini voća, a zanimljivo je da jedna rajčica srednje veličine sadrži tek 22 kcal. Osim toga, čak 95% ploda rajčice čini voda, dok preostalih 5% uglavnom čine ugljikohidrati i prehrambena vlakna.Rajčice su izvrstan izvor biotina, vitamina B skupine koji je odgovoran za proizvodnju energije, zdravlje kože i funkciju živčanog sustava.Rajčice spadaju u jedan od rijetkih značajnih prehrambenih izvora vitamina K koji je važan za zdravlje kosti. Vitamin K1 aktivira osteokalcin, protein koji je odgovoran za zadržavanje kalcija u kostima, odnosno mineralizaciju kosti. Zbog značajne razine folne kiseline, redovito konzumiranje rajčice doprinosi zaštiti od raka kolona.
Osobe koje pate od migrena ponekad se zaista osjećaju bespomoćno. Ipak, možda vrijedi pokušati boriti se protiv migrene rajčicom. Riboflavin ili vitamin B2 kojim rajčica obiluje pokazao se učinkovitim u smanjenju učestalosti napadaja migrene.Rajčice su vrlo dobar izvor kroma, čiji adekvatan unos je vrlo važan za dijabetičare. Ovaj nutrijent pokazao se djelotvornim u održavanju adekvatne razine šećera u krvi