Ovo nesvakidašnje prozno štivo predstavlja svojevrsni prikaz društvenih i političkih prilika u Bosni i Hercegovini uoči i nakon austrougarske okupacije, uključujući proces stagnacije i raspada Otomanske imperije, a da bi na koncu svjedočilo o savremenoj bh. zbilji i nastavku ”diplomatskih i političkih igara bez granica”.
Prvo razdoblje na koje se knjiga referira obuhvata kompleks složenih političkih prilika i intenzivnih diplomatskih aktivnosti u sklopu rješavanja tzv. Istočnog pitanja, evropske historijske dionice koju karakteriziraju neriješeni odnosi nakon slabljenja osmanlijske vladavine i utjecaja na prostoru Balkana i šire.
Istovremeno, autorov ”vremeplov” dopire do savremenog doba, dobro znanih i aktuelnih zbivanja u i oko Bosne i Hercegovine, svjedočeći o kontinuitetu agonije kroz koju ova zemlja, nažalost, prolazi ali i o nastavku diplomatskih akrobacija i hipokriziji njihovih protagonista.
Na vjetrometini preklapanja različitih interesa, Bosnu i Hercegovinu i njene stanovnike i nadalje razdiru samovolja i korupcija, a narod se, kako se u knjizi navodi, kao i prije ”umjesto hljebom, hrani mržnjom”.
Taj ”skok” od nekih stotinjak godina, od sarajevskog atentata do vremena kojem u knjizi svjedočimo, ponovno nas uvodi u galimatijas oko BiH i igre kojima se kraj ne nazire, čineći bh. mozaik još zamršenijim i nedostupnijim razložnom poimanju i primjeni vrijednosti na kojima se cijeli demokratski svijet temelji.
Služeći se arhivskom građom – pruskim diplomatskim depešama i pismima pruskih konzula u Sarajevu, autor nam približava atmosferu tog dalekog, a u političkom diskursu bliskog vremena, otkrivajući dešavanja ”iza zavjese”, brojne spletke, subverzije, tajne pregovore i dogovore.
Tretirajući Bosnu kao ”poseban slučaj”, protagonisti romana se suočavaju s vlastitim dilemama, predrasudama, razočarenjima, usponima i padovima, razdirani vlastitim ambicijama i pokušajima da što bezbolnije prebrode nadolazeće i neminovne promjene.
Čitaoci ovog, nadasve, zanimljivog romana bit će u prilici uvjeriti se u aktuelnost njegovog sadržaja, te produbiti uvide u kompleksnost bh. zbilje, promišljajući širi kontekst i praveći paralele između ondašnjih i savremenih dešavanja, koja umnogome korespondiraju s aktuelnim procesima, kao i novim geopolitičkim konstelacijama i projekcijama.
O tome zorno svjedoči posljednje poglavlje knjige, posvećeno postdejtonskoj sudbini Bosne i Hercegovine i ulozi glavnih igrača međunarodne scene, oličenih u Uredu visokog predstavnika (OHR), čije se djelovanje, uz časne izuzetke, svelo na, nerijetko, izražavanje zabrinutosti, diplomatske fraze i eufemizme.
Prema osvrtu urednika ovog izdanja Kenana Efendića, ”Hronika izgubljenog stoljeća” je uzbudljiv roman o političkim prilikama i sudbinama ljudi u Bosni i Hercegovini pred austrougarsku okupaciju i nakon nje, čiji likovi, poput konzula, nisu izmišljeni.
“Osmanlijske paše, austrougarski činovnici, Hadži Lojo, Benjamin Kallay… I stvarni i ‘izmišljeni’ likovi u romanu probijaju se, katkad vješto, a ponekad i tragično, kroz sukobljene interese velikih sila, pokušavajući u doba previranja ili pronaći za sebe mjesto u historiji ili je tek preživjeti” – navodi on.
Kako se u tom osvrtu nadalje navodi, veliki politički potresi neodvojivi su od malih sudbina konzula, njihovih domaćih pomoćnika, ali i pobunjenika, zavjerenika, špijuna, atentatora, avanturista…“Takvo historijsko naslijeđe u ovom će romanu glasno odjeknuti i jedno stoljeće kasnije, u naše doba“.
Autor knjige Amer Kapetanović karijerni je diplomata i bivši novinar. Nakon dvadesetak godina rada u Ministarstvu vanjskih poslova BiH, uključujući i službovanje u Berlinu, karijeru nastavlja u Vijeću za regionalnu saradnju (RCC). Autor je brojnih publikacija, analiza i novinskih članaka. Između ostalog, objavio je knjigu ”Vanjska politika BiH – između izazova i slabosti” te uredio publikaciju grupe autora ”Naslijeđe mira – BiH 20 godina poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma”.