Dok sjedim zgrčena u krilu oblaka, tamo gdje smo se cijelom univerzumom obećali, duša i srce pjevaju tu tužnu ariju. Hrabro stojim na ljetnjoj terasi, tamo gdje si mi pjevao o našim anđelima, baš tamo.
Sa svih strana munje sjevaju i pucaju gromovi, roj zvijezda koje padaju i nebo spojeno sa okeanima, kao da se bore protiv naše ljubavi.
Ne osjećam ništa više, ali ta tužna ariija mora, neba i zvijezda mazili su moje velike zelene oči dok sam se molila da mi se vratiš. Ljubav ne postoji, dok ne postoji sreća i nema ljepšegkad ti duša zapjeva.