Svaku noć, mjesec, zvijezde, more i talase sam ljubila. Ljubila svanuće, ranu zoru, travu pokrivenu rosom njegovim usnama. Svaki mu osmijeh i rupice na bradi, tu ljepotu duše ljubila. O Bože, kako je samo meni bio tako lijep? Radovala se jutru kad se budimo zajedno, upijala te velike crne oči još sanjive, ja sam ga ljubila. Svaki pogled sam mu krala, mamila osmijeh i shvatim da sam u tom zanosu bila ludo zaljubljena. Bila sam sretna i mislila sam da je moja sudbina. Na kraju ostala sama jer svaka bajka o pravoj ljubavi piše tužne romane.
