BiH

Nikšić demantuje da su Radoičićevi teroristi oružje kupili u Tuzli

Teroristički upad paravojnih jedinica Srbije na teritoriju Kosova izazvao je novu krizu na Balkanu.Ona je dodatno "začinjena" nakon što pojedini srbijanski zvaničnici "otkrili" kako je teroristička grupa pod vodstvom Milana Radoičića oružje nabavila u Tuzli.

FOTO: BOSNAINFO
FOTO: BOSNAINFO

Povodom tih navoda, oglasio se premijer Federacije BiH Nermin Nikšić, koji je sve oštro demantovao.

“Zadnjih dana većina regionalnih medija je prenijela navode pojedinih srbijanskih dužnosnika i službi da je oružje koje je korišteno i pronađeno na sjeveru Kosova kupljeno u Tuzli.

Želim glasno i jasno reći da su ove tvrdnje lažne, pa kao takve i nisu mogle biti potkrijepljene nikakvim dokazima.

Razumijem da je Srbija proteklih dana izložena velikom pritisku i osudama demokratskih država, ali to ne znači da u Bosni i Hercegovini mogu tražiti alibi za svoje postupke. Za snadbijevanje oružjem, obučavanje paravojnih formacija i grupa srbijanskih državljana i tamošnjih dužnosnika koje su izazvale oružani sukob na sjeveru Kosova odgovornost Srbija ne može tražiti sa ove strane granice.

Obavještajne službe Srbije i njeno političko vodstvo očito su nažalost osmislili plan da prebace dio odgovornosti za teroristički napad u susjedstvo, u Bosnu i Hercegovinu. Obzirom na političke prilike kod nas, vjerovatno su procijenili da neće doći adekvatna, brza i tačna reakcija zasnovana na činjenicama. Opet su nas potcijenili.

Činjenice govore sljedeće:

Oružje koje je pronašla kosovska policija se ne proizvodi u Bosni i Hercegovini;kosovska policija je javno prikazala i serijske brojeve minobacačkih granata i druge vrste municije koje su proizvedene u srbijanskim fabrikama Sloboda, Krušik itd;prema zakonima naše države, pri izvozu naoružanja, municije i druge vojne opreme, sve do pojedinačne čahure, u bilo koju drugu državu provode se najstrožije procedure po NATO standardima i u saradnji sa NATO-m.Potreban je i “end user” certifikat (potvrda o krajnjem korisniku robe) i dozvole od četiri državna ministarstva (Ministarstava odbrane, sigurnosti, vanjskih poslova, te vanjske trgovine i ekonomskih odnosa), zatim potvrde od nadležnih MUP-ova o imenima vozača, registarskim oznakama vozila koja vrše prevoz, rutama kretanja i dr.