Kolumne

Nikolaidis: Demokratiju je teško uzgojiti, a lako zgaziti

Pokušaj, orkestriran od Demokratskog fronta, no sproveden uz punu svijest i volju Demokrata i URA-e, da se zakuje zadnji ekser u kovčeg crnogorske demokratije, uspjeće ako izostane demokratska, mirna i civilizovana reakcija onih radi kojih demokratija postoji, onih koji su straža koja demokratiju, a time i sebe, čuvaju: građana.

FOTO: TANJA DRAŠKIĆ / SANJAM KNJIGE
FOTO: TANJA DRAŠKIĆ / SANJAM KNJIGE

Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM)

Nije riječ o srpstvu i crnogorstvu. Nije riječ o ničem nacionalnom. Niti o crkvi.

O demokratiji. O tome se radi.

O slobodi, dakle.

Ovo su činjenice.

1. Milo Đukanović je za Predsjednika Crne Gore izabran na direktnim izborima, u prvom krugu. Njegov demokratski legitimitet je nesporan. Pokušaj „skupštinske većine“ da naknadno i neustavno promijeni ingerencije Predsjednika je brutalno nasilje nad demokratijom i voljom građana.

2. „Evropa sad“ je, pokazali su lokalni izbori u Crnoj Gori, druga politička snaga u državi. (Anti)ustavni puč koji pokušava skupštinska većina usmjeren je protiv jedinog demokratskog scenarija: da na parlamentarnim izborima „Evropa sad“ ostvari skupštinsko prisustvo koje je adekvatno podršci koju uživa među građanima Crne Gore.

3. URA i SNP, partije koje čine Vladu u tehničkom mandatu, pokazali su lokalni izbori, imaju praktično 100 posto vlasti i manje od 10 posto podrške građana. Njihova vlada nema ni trunku demokratskog legitimiteta. Uprkos tome, URA i SNP, zarad održanja vlasti, Crnu Goru guraju u destabilizaciju, goru od one viđene 1997. i 1999. godine. Prosto rečeno: na silu i sramotu, bez podrške građana, te partije žele održati vlast.

4. Jasno je da takozvana „skupštinska većina“ od 30. avgusta 2020. više ne postoji. Veliki dio njihovih birača ne podržava njih, nego novu partiju. Bivša skupštinska većina je naknadno, van rokova i propisanih procedura, za premijera kandidovala Miodraga Lekića. On želi vlast, iako njegova „skupštinska većina“ više nema podršku građana.

Ustavno, antidemokratsko nasilje koje sprovodi crnogorska vlast dešava se, nimalo slučajno, u trenutku kada je Vučićeva vojska na granici sa Kosovom. Scenario je jasan. Destabilizacija Balkana je strateški cilj Rusije.

Današnje zbivanje u Skupštini Crne Gore je logičan nastavak politike uništavanja institucija i obesmišljenja demokratskih procedura koju od prvog dana sprovodi „skupštinska većina“.

Demokratiju je teško uzgojiti, a lako zgaziti. Pokušaj, orkestriran od Demokratskog fronta, no sproveden uz punu svijest i volju Demokrata i URA-e, da se zakuje zadnji ekser u kovčeg crnogorske demokratije, uspjeće ako izostane demokratska, mirna i civilizovana reakcija onih radi kojih demokratija postoji, onih koji su straža koja demokratiju, a time i sebe, čuvaju: građana.

Prihvati notifikacije