Ograničena na samo četiri epizode, snimljene u jednom kadru bez ikakvih prekida, serija ne ostavlja prostor za bijeg ili distanciranje gledatelja doslovno zarobljava u svojoj klaustrofobičnoj atmosferi.
Već u prvim minutama serije svjedočimo dramatičnom hapšenju 14-godišnjeg Jamieja Millera, kojeg specijalci odvode iz porodične kuće u predgrađu Sjeverne Engleske pod optužbom za ubistvo vršnjakinje. Roditelji u šoku promatraju kako im sina izvode pod prijetnjom oružja, dok on, nesvjestan ozbiljnosti situacije, prolazi kroz vrtlog emocija – od panike do potpunog nevjerovanja. No, dokazi su jasni, nema sumnje – Jamie je ubio. Ali koliko je njegov čin bio svjestan i planiran?
Svaka od četiri epizode istražuje različite aspekte ovog zločina. Prva se fokusira na policijski postupak, privođenje i ispitivanje dječaka. Druga epizoda analizira posljedice ubistva na školsku zajednicu, uključujući i utjecaj digitalnih platformi koje oblikuju odnose među mladima. Treća donosi psihološko vještačenje Jamieja kroz dijalog s nezavisnom psihologinjom, dok završna epizoda stavlja fokus na njegovu porodicu i težinu osude koju društvo baca na njih.
Serija ne traži jednostavne odgovore niti nudi moralnu katarzu, već sagledava slučaj iz različitih perspektiva, istražujući kako društvene mreže, vršnjačko nasilje i toksične online ideologije oblikuju mlade umove. Jamie, prije nego što je postao ubica, bio je žrtva – izložen ismijavanju i poniženjima zbog svoje nesposobnosti da ostvari društveni i emocionalni status u svijetu kojim dominiraju lažne slike hipermaskuliniteta, promovirane od likova poput Andrewa Tatea. Digitalni svijet u kojem su emotikoni, komentari i poruke kodirani u značenja poznata samo određenim grupama ostaje nevidljiv roditeljima, nastavnicima, pa čak i istražiteljima, zbog čega se pravi razlozi njegovog postupka otkrivaju tek postepeno.
Izuzetna izvedba Owena Coopera, koji tumači Jamieja, i Erin Doherty u ulozi psihologinje, doprinosi autentičnosti serije. Njihov razgovor u trećoj epizodi vrhunac je napetosti, gdje se gledatelj suočava s pitanjem – je li ovaj dječak stvarno čudovište ili samo proizvod društva koje je zakazalo u njegovom odgoju?
Tehnička izvedba serije je fascinantna – sve četiri epizode snimljene su u jednom neprekinutom kadru, što dodatno pojačava osjećaj realizma i napetosti. Ovakav pristup podsjeća na film “Boiling Point” iz 2021., koji je režirao isti reditelj, Philip Barantini, a u kojem je također nastupio Stephen Graham, koji ovdje igra Jamiejevog oca.
“Adolescence” nije samo priča o zločinu, već detaljna analiza savremenog društva u kojem mladi odrastaju u digitalnom haosu. Odrasli ne razumiju kodove i pravila internetskog svijeta, a djeca su prepuštena divljem zapadu virtualnih identiteta, mizoginih teorija i nevidljivog vršnjačkog nasilja. Ova serija tjera nas da se zapitamo – koliko su društvene mreže oblikovale novi, nepredvidiv odgojni kontekst i kada ćemo konačno prepoznati njihov razorni utjecaj?