Kultura

Nermina Memić ilustracijama podsjeća na genocid: Srebrenica je rana cijelog svijeta

Opominjati, sjećati se i ne zaboraviti, poruka je Nermine Memić, umjetnice i arhitektice iz Sarajeva, koja ilustracijama podsjeća na genocid koji su pripadnici Vojske Republike Srpske počinili u julu 1995. godine u zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija.

FOTO: ALJAZEERA
FOTO: ALJAZEERA

U ljeto 2021. godine na društvenim mrežama je objavila prvu ilustraciju, koje je potom počela objavljivati na mjesečnom nivou, kako bi podsjetila na strahote i ubijene u genocidu u Srebrenici, kao i na neprolaznu bol preživjelih.

Sabrana u izložbu Opomena, svoja djela je prošle godine u bivšoj Fabrici akumulatora u Potočarima prvi put predstavila javnosti. Nakon postavki u Njemačkoj i Velikoj Britaniji – koje su u međuvremenu uslijedile – Memić će ciklus svojih radova ove godine predstaviti i u rodnom Sarajevu.

FOTO: NERMINA MEMIĆ /AL JAZEERA
FOTO: NERMINA MEMIĆ /AL JAZEERA
FOTO: NERMINA MEMIĆ /AL JAZEERA
FOTO: NERMINA MEMIĆ /AL JAZEERA
FOTO: NERMINA MEMIĆ /AL JAZEERA
FOTO: NERMINA MEMIĆ /AL JAZEERA
FOTO: NERMINA MEMIĆ /AL JAZEERA
FOTO: NERMINA MEMIĆ /AL JAZEERA

Izložba Opomene, koja će biti otvorena 10. jula u 13:00 sati u galeriji Bošnjačkog instituta – Fondacija Adil Zulfikapašić, obogaćena je za dvije nove ilustracije – Život i Destrukcija – koje je autorica uradila posebno za ovu priliku.

“Srebrenica je naša bolna rana, rana čitavog svijeta, svih dobrih ljudi koji saosjećaju. Tuga me obuzima kad pomislim na genocid u Srebrenici, a to osjećanje me drži i pred nastupajuću izložbu Opomena”, kaže Memić u razgovoru za Al Jazeeru.

“Zadovoljna sam da su ciklus radova Opomena prepoznali organizatori kao vrijedan doprinos obilježavanju programa 28. godišnjice genocida nad Bošnjacima ‘Sigurne zone UN-a Srebrenica’ iz jula 1995. godine Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari”, dodaje.

Odakle ideja da kroz ilustracije date svoj doprinos u očuvanju sjećanja na genocid u Srebrenici? Kako je sve počelo i kojim ciljem ste se vodili kada ste odlučili krenuti u ovaj umjetnički poduhvat?

– U vrlo mladoj dobi došla sam do saznanja da je genocid počinjen nad bošnjačkim narodom tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.

Moja bliža rodbina po ocu preživjela je genocid u Srebrenici, tako da sam imala u svojoj ranoj dobi neposredni uvid u njihove priče. Na mene su uticali i stihovi pjesme Srebrenica koju je moja majka napisala u aprilu 1993. godine.

Posjete Potočarima 11. jula su me upoznavale sa teškom boli članova porodica žrtava genocida koje su prisustvovale ukopu svojih najmilijih, što je mene obavezivalo da nešto učinim kako bih im olakšala. Radovi umjetnika Admira Delića su me inspirisali da krenem u realizaciju mojih ideja.

Tokom cijele godine, od ljeta 2021. do jula 2022. godine, objavljivala sam mjesečno po jednu temu u okviru ilustracija kojih je nastalo 13. Opominjati, sjećati se i ne zaboraviti genocid u Srebrenici bio je moj osnovni cilj djelovanja putem umjetnosti.

Ovogodišnja postavka bogatija je za dva rada koja ste uradili posebno za ovu priliku. O kojim radovima je riječ, šta predstavljaju i šta njima poručujete?

– Riječ je o djelima Život i Destrukcija. Ilustracija Život nosi simboliku napada na život, odnosno borbe za život. Predstavljena je tabla imena grada Srebrenica koja kada se pogleda odmah asocira na ubijene ljude, odvođene i mučene te strijeljane ili na neki drugi način ubijene. Ovom ilustracijom prisjećamo se i nemjerljivog broja popaljenih, razrušenih, uništenih kuća i drugih objekata.

Ilustracija Destrukcija predstavljena je cvijetom Srebrenice čije su latice omeđene žičanom bodljikavom ogradom i uz crvenu boju simbolizuje zemlju natopljenu krvlju ubijenih žrtava genocida. Bodljikava ograda simbolizuje teror nad žrtvama koji su umirali u najstrašnijim mukama. Republika Bosna i Hercegovina predstavljena je kao mjesto destrukcije koju su sprovodile agresorske snage u periodu 1992 – 1995. godine.

Vaše ilustracije predstavljene su i u Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Kakve su bile reakcije i koliko je zapravo važno da na taj način u svijetu širimo istinu o dešavanjima u Srebrenici devedesetih?

– Interesovanje publike preko izložbi i društvenih mreža rezultovalo je pozive da se ciklus ilustracija Opomena postavi u Ulmu u Njemačkoj i Hertfordshireu u Velikoj Britaniji. Pratioci društvenih mreža davali su pozitivne komentare, dijelili radove, posjećivali izložbe te se nadam da sam inspirisala neke od njih na djelovanje.

Ovim putem zahvaljujem se svima onima koji su uticali da djela budu predstavljena široj javnosti.

Koje reakcije su na Vas ostavile najsnažniji utisak?

– Bilo je jako emotivno izlagati u Potočarima, u prostoru Fabrike akumulatora gdje je dio ljudi bio zatočen, doživljavao razna planirana mučenja, egzekucije.

Otvaranju izložbe Opomena u Potočarima prisustvovale su majke Nura Mustafić kojoj su u genocidu u Srebrenici ubijeni tri sina i suprug, Šuhra Sinanović, predsjednica udruženja “Majke Podrinja – Bratunac” i Nura Begović, članica udruženja “Žene Srebrenice” i drugi. Putem društvenih mreža iz cijelog svijeta stigla je pozitivna reakcija preživjelih svjedoka genocida kao i članova porodica ubijenih.

Dolaze nove generacije koje se moraju upoznati o genocidu i tragičnim planiranim događajima koji su učinjeni tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, što je od iznimne važnosti kako za nas tako i za čitav svijet.

Iako je genocid u Srebrenici, kako to i naslov vaše izložbe sugerira, opomena da ne dozvolimo da se nešto slično ikada više ponovi, redovno svjedočimo negiranju razmjera ovog presuđenog zločina. Kako to komentirate?

– Negiranje genocida je nastavljeni program genocida, a našim doprinosom otklanjamo štete koji negatori genocida nanose i danas. Nedostatak potrebne pravde mi daje motiv za još veći rad i aktivnost na širenju istine o genocidu, što je jedan od vidova borbe za sprječavanje nastanka novih genocida. Zato je kontinuitet podsjećanja na genocid od izuzetne važnosti. Ne smijemo dozvoliti da se sjećamo genocida samo tokom godišnjice obilježavanja, već moramo o tome govoriti tokom cijele godine. Sjećanje govori da je svaki ubijeni život za nas podjednako važan.

Kao mlada umjetnica, mislite li da umjetnost može doprinijeti tako potrebnim procesima pomirenja, suživota i saradnje, ali i zdravog odrastanja mladih rođenih nakon ratnih strahota devedesetih?

– Smatram da umjetnost može uticati na prihvatanje istine koja je preduslov za pomirenje, suživot i saradnju. Vjerujem da će mladi svojim interesovanjima kroz aktivnosti doprinijeti boljim međusobnim odnosima jer je budućnost pred nama, a vrijeme uvijek više pogoduje istini nego neistini.

Kakvi su dalji profesionalni planovi? I gdje će izložba putovati nakon Sarajeva?

– Bilo bi značajno da se objavi publikacija Opomena sa 15 dosadašnjih ilustracija uz tekstualne opise. Publikacija bi trebala biti dostupna širim krugovima ljudi u svrhu edukacije, podsjećanja, nezaborava genocida u Srebrenici. Vjerujem da će izložba Opomena nastaviti svoj put, piše Aljazeera