Nermin Tulić, poznati sarajevski glumac evocirao je uspomene i na Twitteru objavio fotografiju Sarača, kako je nekad izgledala. Brojni štandovi, veliki broj ljudi i bezbroj sjećanja na neko sretnije vrijeme.
Ova ulica postojala je još 1462. godine, o čemu postoji trag i u “rodnom listu Sarajeva”, vakufnami (zakladnici) Isa-bega Ishakovića iz te godine, u kojoj se ova ulica navodi kao put.
Ipak, status u čaršiji Sarači su dobili, izgleda, tek za uprave Gazi Husrev-bega, koji je 1531. godine u toj ulici izgradio i uvakufio 60 dućana za potrebe izdržavanja svoje džamije, imareta i hanikaha. Upravo u ulici Sarači se i danas nalaze Gazi Husrev-begova džamija i hanikah, ali i Gazi Husrev-begov muzej (objekat nekadašnje Kuršumli medrese), zgrada nove Gazi Husrev-begove medrese, Morića han, Kolobara han…
Ime je ova ulica dobila po saračima, zanatlijama koje su izrađivale različite predmete od kože, većinom konjsku opremu. Od 1928. godine Sarači su bili spojeni sa ulicom Ferhadija, te je ta objedinjena ulica nosila naziv Prijestolonasljednika Petra. Već 1941. godine ulici je vraćeno izvorno ime, koje od tada nije mijenjano.
Ulica Sarači spominje se i u sjajnoj pjesmi Zlatana Fazlića Fazle:
“Na svakom sam čepenku kafu popio
I rahatlokum na česmu spustio
Kad prođeš Saračima znaćeš da sam bio
A dočekati nisam te smio
Kazandžije kucaju kao da ne mogu
Da nađu pravi ton
Kurikaju sajdžije sahat na kuli
Zildžije štimaju zvon
Halaci češljaju pamuk prstima
K’o bakrenu kosu na tvojim prsima
Sindžije slatke simte peku
A ja sam stoput prešao rijeku
Da sam, bogdo, taščija pa da ti isklešem
Novi avlijski prag
Da se popnem na pendžer čardaklijom lozom
I opet budem ti drag…”