Godinu smo čekali taj historijski trenutak. Novinski i portalski stupci malo čime su bili više ispunjeni tokom predizborne kampanje, barem kada je u pitanju bila borba za vlast u KS.
Jedni su s pravom veličali svoj poduhvat na koji se čekalo 60-tak godina, drugi ih neopravdano zasipali drvljem i kamenjem jer su tobože zakasnili nekoliko dana ili mjeseci sa završetkom radova.
Onih radova koji dok su ovi potonji bili na vlasti nisu imali namjeru ni počinjati da bi bili završeni na vrijeme.
Elem, u prethodnih godinu patili su se ljudi koji žive niže od okretaljke na Čengić Vili. Sjedni u autobus koji se dogega do okretaljke, pa presjedni, pa kreni opet… Uglavnom, sa Ilidže doći do Marijin Dvora, recimo, bio je pravi poduhvat, a kontinuirano se voziti na toj relaciji zahtijevalo je posebne treninge sabura i pojačano korištenje anksiolitika i antidepresiva.
Kada je malo prije izbora ministar saobraćaja pustio u promet novu prugu i kada su se ljudi na stupu počeli iščuđavati da mogu čuti sami sebe za vrijeme prolaska tramvaja ispred njihovog nosa, nastali su problemi za ove što su navikli da im svako malo na stanicu dođe prilično poluprazan tramvaj gdje se ulaskom u isti ne gubi mnogo na dostojanstvu.
Ono što se sada dešava dovodi do zaključka, a vjerujte tako je kod nas u 90 posto slučajeva – jer smo potpuno naopaki i važe pravila koja su kontra od bilo čega normalnog i općeprihvatljivog u razvijenoj Evropi – da je bolje da nova pruga uopće nije postavljena! Zamislite tog apsurda…
Znači ono što bi u svakoj normalnoj sredini dovelo do napretka i boljitka, kod nas dovodi do problema i nazatka. (Slična je situacija recimo sa brojačima na stadionu Grbavica koji su bili jedan od uslova da stadion dobije veći status kada su u pitanju evropska takmičenja. Dok se ulazilo sa brojačima u upotrebi – gužve su bile nesnošljive. Kada su napravili da ljudi cijepaju karte na ulazu, protok je bio neuporedivo brži).
Elem, sada se otprilike na tramvaj čeka 15-20 minuta, a on kada “naleti”, ljepša je atmosfera u sarkofagu ili septičkoj jami. Građani prosto mogu da uživaju u naguravanju, slabijem dotoku zraka u mozak, psovkama, bljuvotinama, sveopćem srkletu.
– Razlog zašto je to tako je što većina tramvaja nema upotrebnu vrijednost na novim šinama, pa uopće i ne saobraćaju. Prije je po rasporedu razmak trebao biti četiri do pet minuta, sada je desetak, ali mnogo više ljudi je na stanicama, pa to stvara problem – priča nam jedan od revizora koji je htio ostati anoniman.
On priznaje da revizori, iako je završena ljetna sezona, imaju mnogo posla, odnosno da je u gradu još uvijek mnogo turista koji koriste javni gradski saobraćaj, te da problem u frekvenciji tramvaja konkretno može naštetiti ukupnoj slici koju će turisti ponijeti iz Sarajeva.