To je isto kao kada pacijent koji ima dužu vrućicu, praćenu tjelesnim temperaturama preko 40 stepeni, uđe u fazu oporavka. Ono što je ključno u ovakvim situacijama je djelovanje mjera i instrumenata ekonomske politike.
Liječnici bi rekli treba terapija. Ekonomisti za ovo stanje imaju druga objašnjenja. Vlast se zadovoljila objašnjenjem “umjerenog rasta” . Do sada u ekonomskoj teoriji nisam našao objašnjenje ove pojave. Sve liči na stagnaciju.
To je stanje približno isto kada se vozovi nađu na dva kolosijeka uz kretanje u suprotnom pravcu. Putniku se pričinjava da nema kretanja. Ustvari ima, a čini nam se da nema. U izračunu ovakvih makroekonomskih kretanja postoje razne metodologije.
U tumačenju pokazatelja sve liči na stanja procjene optimiste i pesimiste da li je flaša polupuna ili poluprazna. Pravi zaključak je da se i poslije 2008. godine i poslije 2021. godine nalazimo u stalnoj stagnaciji. Rekli bi u svakom pogledu. Pored nas prolaze brzi i ekspresni vozovi. Za sada je ipak dobro, što bi rekao optimista. Pesimizma nam nije nedostojalo.
Možda nas ipak bolje ogrije sunce. Dolazi ljeto. O ostalom ćemo pričati krajem godine. Sve do nekih stanja progresa i brzog rasta. Valjda i to dođe, umjesto ovih sadašnjih ” umjerenih” stopa rasta ili stagnirajućih pokazatelja.