Istraživanja donose sve više naučnih dokaza o tome kako se ljudi ponašaju kada vide da im se bliži kraj: šta najčešće izgovaraju, kakvi su im snovi, a nedavno je otkriveno i da se smrt povezuje sa plavom, a ne crnom bojom, kako se dugo vjerovalo.
Stručnjaci su jednom prilikom zabilježili i moždanu aktivnost pred smrt jednog pacijenta i došli do odgovora da li život zaista “proleti” pred očima kada neko umire. Ovoga puta, dokazano je da srce prestaje da pumpa krv koja teče ljudskim tijelom, ali da je čovjek još uvijek svjestan sebe i svog postojanja.
To stanje traje još samo 30 sekundi i onda se gasi i funkcija mozga. Ipak, naučnici sa Univerziteta Sautempton tvrde kako su oni svojim istraživanjem sprovedenim nad 2.000 ljudi otkrili kako stanje svijesti traje i do tri minuta nakon zvaničnog proglašenja smrti. Prema njihovim riječima, ljudi u tim trenucima dožive gubitak pamćenja, pa tako oni koji “ožive”, ne mogu da znaju šta im se događalo dok su bili mrtvi.
Ipak, ovo su samo neka od iskustava ljudi koji se prisjećaju određenih momenata između života i smrti:
“Sjećam se vožnje u kolima hitne pomoći, ali ne iz mog vlastitog tijela. Bila je to najčudnija stvar koja mi se ikad dogodila. Mogao je da bude i san, ali znam da sam vidio svoje tijelo u kolima hitne pomoći. Sjećam se medicinskog tehničara koji je bio sa mnom u vozilu, a kojeg nisam vidio prije smrti. Imao je zelenkastu kosu, ali nisam mogao da se sjetim njegovog imena kada sam pitao za njega tri dana nakon što sam došao sebi”.
“Imao sam saobraćajnu nesreću nakon koje mi je stalo srce. Čuo sam nekoga kako galami na mene da ustanem. Otvorio sam oči, a to je bio moj brat koji je prije nekoliko godina umro od predoziranja. Sjećam se jedino njega kako govori da ću ‘biti ovdje uskoro’ i kako odlazi nakon toga”.
“Bio sam klinički mrtav četrdesetak sekundi. Bilo je kao da sam zaspao bez snova, bez ikakve svijesti o sebi i svijetu oko sebe”.
“Stajala sam u vozilu hitne pomoći i gledala kako me voze u bolnicu, a ljekari pokušavaju da me ožive”.
“Nisam vidio ništa. Crna, dugačka praznina, ali imao sam osjećaj kao da je sve odlično i da ništa nije kako ne bi trebalo da bude”.
“Imao sam srčani udar i srce mi je stalo tri puta u Hitnoj pomoći. Svaki put kada bi me oživjeli, ponovo bi mi srce stalo, a ja sam se osjećao kao da spavam”.
“Stajao sam ispred ogromnog zida svjetlosti. Protezalo se svuda oko mene. Sljedeće sjećanje koje imam jeste buđenje u bolnici”, prenosi Mondo.