Da li bi ishod rata bio isti ili drugačiji?
Erwin Rommel najpoznatiji je njemački časnik Trećeg Reicha, koji je golemu popularnost stekao tokom Drugog svjetskog rata zapovjedajući jedinicama u Africi, gdje je dobio nadimak Pustinjska Lisica. Nakon pet godina provedenih u ratu daleko od porodice, Erwin Rommel je odlučio iskoristiti pogodan trenutak i otići kući. Vrijeme je na području Normandije toga dana bilo ne loše, već katastrofalno. S obzirom na jačinu nevremena, smatralo se da do invazije neće još doći, možda i nekoliko sedmica. Kako je Rommelova voljena supruga Lucia slavila rođendan 6. juna 1944., Rommel je krenuo kući s pariškim cipelama kao rođendanskim poklonom za svoju ženu.Hitler je pak te noći legao oko ponoći, s izričitom napomenom da ga se ne budi. Naime, Nijemci su zbog gubitka meteoroloških stanica na Atlantiku i Grenlandu izgubili pristup dugoročnim vremenskim prognozama. U tom trenutku nije im bilo poznato ono što su Saveznici već znali, a to je da se u roku od 24 sata očekuje smirivanje vremenskih prilika. Poput Rommela, veći broj zapovjedničkog kadra mislio je da nema šanse da uskoro počne invazija, zbog čega su mnogi kao i on, napustili teren nakratko. Međutim, u ranim jutarnjim satima 6. juna 1944. počelo je iskrcavanje u Normandiji.
U ranim jutarnjim satima Rommel je pozvan da se vrati u Francusku. Bio je to vraški rođendan gđe Rommel, koji je završio i prije nego što je počeo. Problem je bio što je Hitler kao kontrol frik ograničio sposobnog Rommela i druge zapovjednike da promptno djeluju jer je zadržao ključne vojne ovlasti za sebe, a koje su bile vezane uz pokretanje oklopnih divizija. U trenutku kada se Rommel vratio u La Roche Guyon, u noći 6. juna, deseci hiljada savezničkih vojnika vozili su se već prema unutrašnjosti uz potporu zračnih snaga. Bila je to “prava” rođendanska čestitka Rommelovoj ženi. Snage kojima je Rommel zapovijedao bile su dovoljne da uspore napredovanje, ali ne i da odbace saveznike natrag na La Manche. Uprvao zbog toga Nijemci su bili osuđeni na očajničku borbu protiv neprijatelja koji kontrolira more, nebo i kopno.
Udaljavanje od Hitlera
Da je Rommel bio u Normandiji, rezultat bi vjerovatno bio isti, ponajprije zbog Hitlerovog kontroliranja zapovjednih snaga. Zapravo je pravo pitanje sljedeće: što bi bilo da je Hitler u povjerio svoje ovlasti Rommelu i drugima, bi li ishod invazije bio drugačiji. Možda bi onda Nijemci pod Rommelom potukli savezničke snage, no isto tako nije nemoguće da bi pobjednik u Normandiji mogao sudjelovati u akciji svrgavanja Hitlera i okončanju rata. Poznato je kako je Rommel kao izvrstan vojni strateg i vojnik jednom prigodom izjavio:
“Imamo 24 sata da zaustavimo Saveznike da pređu obalu. Nakon toga niko ih više neće zaustaviti… Rat će biti odlučen na obali…”
Imao je pravo. Kad je iskrcavanje 6. juna 1944. godine uspjelo, Rommel je shvatio da je rat izgubljen I to je bio jedan od ključnih faktora u njegovom udaljavanju od Hitlera.
Odobrenje stiglo prekasno
Hitler je znao da bi saveznička invazija na Francusku mogla promijeniti tok rata u Evropi, zato je i počeo graditi Atlantski zid još 1942. No, kada se invazija dogodila, on je bio nespreman. Početkom 1944. Rommel je želio pozicionirati njemačke elitne tenkovske divizije što bliže francuskoj obali kako bi odbio savezničku invaziju kada do nje dođe jer je ona početkom 1944. godine bila više nego izvjesna. No, Hitler se s time nije složio, odlučio je zadržati većinu Panzer divizija ili drugim riječima oklopnih snaga blizu Pariza, dok je ostatak bio smješten duž južne francuske obale. Zbog ovakovog Hitlerovog nepopustljivog ponašanja, Rommel je imao svezane ruke i nije mogao ništa bez Hitlerovog odobrenja, a Hitler je odobrenje dao prekasno.
Hitler je 6. juna spavao do 11 ili čak 12 sati, no po buđenju nije bio popustljiv te je odbio poslati pojačanje u Normandiju jer je vjerovao da je sve to jedan saveznički trik. Katastrofalnoj situaciji je doprinio i sam Jospeh Goebbels koji nije vodio računa o osiguravanju zračne podrške, a zbog čega u blizini nije bilo dostupnih aviona u dovoljnom broju. Saveznička obavještajna služba je pak obavila sjajan posao te je spletkama uvjerila Nijemce da će se Dan D dogoditi u Calaisu, odnosno na mjestu najužnijeg dijela kanala. Saveznici su odglumili okupljanja vojske na pojedinim lokacijama kako bi u usmjerili pažnju Nijemaca u zacrtanom smjeru. Prije Dana D velik broj njemačkih špijuna je bio uhapšen i zarobljen ili pretvoren u dvostruke agente. Sve je išlo kao podmazano, i bio je to fantastičan manevar za Saveznike, ali ne i Nijemce. Ovaj će Dan D promijeniti uvelike odnos Rommela prema Hitleru, i promijeniti tok rata, piše povijest.hr.