“Što se tiče Alteplaze našla sam se u situaciji da tog lijeka nema u BiH, našla sam u Tomislavgradu u apoteci Đajić, to je jedina apoteka koja ima taj lijek. Košta 1.180 KM, 50 mg bočica koja mom djetetu u njegovim napadima kašlja može da bude nekih 5, 6 dana. To je Trombolitik koji razbija trombove kod pacijenata koji imaju moždane udare”, kazala je ova majka.
Nermina uspijeva da u Sarajevu refundira sredstva za skupi lijek koji kupuje u Hrvatskoj, ali dugačka je lista sigurnih prepreka na putu do izlječenja u BiH sa kojima su brojni građani svakodnevno suočeni.
“Kada krene hemoterapija, 24 sata prije vam jave da nema lijeka koji je na listi, jer tender još nije prošao za naredne mjesece”, rekla je za N1.
Ovo je samo jedna od stavki u brojnim primjerima bitki za život oboljelih.
“Imamo problem sa farmaceutskom industrijom. Često imamo tzv. defekture nekih lijekova. To je da tih lijekova u određenom trenutku nema. Iako mi imamo tendere, i dužni su da nam isporuče – tih lijekova nema. Sad se desilo sa jednim lijekom, supstanca za isti se nabavlja u Ukrajini, tog lijeka nema, nema ga ni kupiti. Lijek je četvrta generacija cefalosporina”, rekao je Ednan Drljević iz Opće bolnice “Prim.dr. Abdulah Nakaš”.
Ponekad su istekli ugovori a ponekad ogroman priliv pacijenata razlog za nepostojanje lijeka u bolnici. I onda bolnice raspisuju tendere, pa dolaze razne tužbe farmaceutskih kuća jedna na drugu, navodi Drljević, pa se taj tender prolongira, tako da nabavka nekog lijeka potraje nekoliko mjeseci. Situaciju pokušavaju prebroditi tako što pacijent kupi lijek, za koji sredstva, u slučaju da je lijek na bolničkoj list – bolnica refundira.
“Ako je lijek na tenderu ne smijemo kupiti lijek od naših inspekcija, odmah dođu inspekcije, nije dozvoljeno da se kupuju lijekovi koji treba da se nabavljaju na tenderu. I šta kad pacijent nema novac da kupi lijek? Pa to je zapravo glavni problem. Dok smo imali problema s koronavirusom pa onda je sve sve bilo dozvoljeno, onda ja od drugih bolnica posudim na svoje ime lijek pa onda mi njima vratimo lijek. Međutim to je zakonom zabranjeno i meni to sada u mirnodopskim uslovima ne pada na pamet. Mi tu ne možemo ništa praktično učiniti. Dešava li se da ljudi kažu ‘mi nemamo novac da kupimo lijek’. I onda šta? Završe bez lijeka? I mi bismo voljeli da nam neko kaže koji je to način da mi taj lijek nabavimo ili da pacijentu posudimo novac…”, dodao je.
Kada je riječ o nestašici, Drljević navodi da u BiH nedostaju pojedini anestetici i antibiotici, posebno sporni jer za neke ne postoji zamjena zbog porasta rezistencije na antibiotike.
“Kad je u pitanju Bosnalijek naš cilj je bio uredno snabdijevanje domaćeg tržišta, stoga ćemo i u narednom periodu raditi sve da naši pacijenti što manje osjete probleme sa kojima se svakodnevno suočavamo. Nabavljamo sirovine puno ranije i stvaramo zalihe. Ova situacija potvrđuje značaj i jačanje domaće proizvodnje lijekova”, rekla je Amela Mujanović iz Bosnalijeka.
Nataša Milanović, predsjednica Farmaceutskog društva Republike Srpske navodi: “U RS sa stanovišta apoteka nema značajnijih nestašica lijekova, postoje sporadične defekture pojedinih lijekova, koje se inače dešavaju, u najvećoj mjeri su posljedica kontrole serija ili obzirom da se nalazimo na kraju kalendarske godine mogu se javiti povremene nestašice do novog uvoza”.
Na upit o problemu koji bolnice imaju sa tenderima odnosno farmaceutskom industrijom, nismo do zaključenja ovog teksta dobili odgovor iz Ministarstva zdravstva Federacije BiH, kao ni od kantonalnog ministra zdravstva Harisa Vranića, piše N1.