Prije dolaska Španaca, indijanski svijet bio je svijet žive magije. Život ljudi se odvijao kroz ceremonije, obrede, plesove. Svaki dan bio je prepun ritualnih činova za svakog člana zajednice. Bogovi su živjeli zajedno sa ljudima, kroz mitove i fantastične priče.
Koliko je Astečki svakodnevni život bio zapravo fantastičan objašnjava sljedeći pasos iz knjige “Meksički san”:
“Kod svih obreda i praznika Bernarda de Sahaguna najviše je čudilo fizičko prisutvo bogova među ljudima. Pjesme i igre su bile magijske sile koje materijalizuju tajanstvene sile onostranog. Kada ih prizovu, bogovi siđu, umješaju se među ljude, igraju i pjevaju sa njima…Na praznik vatre, na dan “Iskalji”, podizalo se šest stabala velikih kao jarboli brodova. Zatim bi se žrvovale i odrale dvije zarobljenice, a sveštenici bi oblačili njihovu odranu kožu. Silazili bi niz stepenice piramide dok bi narod klicao “Naši bogovi dolaze, naši bogovi dolaze”.
Žrtve ubijene za vrijeme ovih praznika su pažljivo birane i slavljene prije toga u narodu. U sedmom mjesecu ubijala se boginja soli. U osmom mjesecu slika djevice majke, boginje mladog kukuruza, izabrana djevojka je umirala dok su muškarci i žene naizmenično igrali oko nje. Jedanaestog mjeseca bio je praznik Teteo Inane, majke bogova. Za nju se osam dana igralo u tišini, bez pjesama i muzike, bez pomjeranja stopala, samo bi se spuštale i podizale ruke. Potom bi ženu koja predstavlja boginju unosili u hram, a svi bi to pratili u tišini. Žreci bi joj odrubili glavu i odrali kožu….Sveštenici bi na sebe stavljali delove njene kože kako bi postali slika boginje….
Trinaestog meseca u vreme praznika posvećenog najvišim planinama Meksika, ubijali bi se jedan muškarac i četiri žene….Sedamnaestog meseca slavio se praznik boginje Iljametekutli…koja je kasnije slavljena kao žena zmija ili čudotvorna Devica Gvadalupe. Za vreme ovog kulta, jedna žena bude žrtvovana, a jedan sveštenik igra i drži glavu žrtve u desnoj ruci” – piše Le Klezio.