Obožavaoci meksičke muzike uživaju u klasičnim Mariachi legendama ili violinistima i gitaristima Haliska, glasovima Lole Bertran ili Huana Gabrijela.
Meksička muzika, a naročito tekstovi prepuni su patetike, ali i iskrene tuge zbog zle sudbine. Tročetvrtinska muzika meksičke banda muzike, slična bečkom valceru ili polci, zaista imaju evropsko poreklo, pošto su u krajem devetnaestog veka u Meksiko pristigli brojni imigranti iz Njemačke, Austrije, Češke.
Ipak latino kolorit i duhovnost ove jedinstvene nacije učinile su meksičku muziku jedinstvenom na svijetu. Tradicija krvavih obračuna miješa se i u muziku. Meksičke muzičke zvijezde često nastradaju u obračunima bandi ili zbog suludih obožavaoca poput pop pjevačice Selene.
Uticaj meksičke popularne kulture, ali i magijske tradicije Asteka inspiracija su brojnim muzičarima koji su živjeli u SAD. Mnogi rokeri snimali su “meksičke” hitove od Vili Devila, preko grupe “Smoki” do famoznih Lol Lobos i Karlosa Santane.
Pjesma “Romansa u Durangu” koju je napisao Bob Dilan, situirana je u vreme rata Meksika i SAD oko Teksasa 1846. godine. Dilan pominje u pjesmi i astečke bogove, kao duhove svojih ljudi, ali i indijanku junakinju popularnog romana Helen Hant Džekson “Ramona” (“Past the Aztec ruins and the ghosts of our people/ Hoofbeats like castanets on stone/ At night I dream of bells in the village steeple/Then I see the bloody face of Ramona”).