Opsednutost krvlju vodila je ka opsednutošću nasilnom smrću. Smatrali su da je univerzum sazdan od smrti i četiri vjetra koji su sama duša boga Kecalkoatla. Za Asteke mrtvi žive pored živih, prolaze pored njih, ponekad im pomažu, ali ih živi ljudi ne vide.
Kult krvi vodio je do kulta mrtvih, do preminulih predaka koji su lutali u područjima druge magijske realnosti. Istražujući magijske rituale Tolteka, mnogo kasnije antropolog Karlos Kastaneda, razotkrio je o kakvim se magijskim realnostima radi. Drevni magovi smatrali su da naš realni svijet zvani Tonal nije jedina realnost, već da postoji i takozvana “odvojena stvarnost” koju Kastanedin učitelj Don Huan zove svijetom Naguala.
U svijetu Naguala žive čarobnjaci, vješci, vještice, raznorazna čudna i fantastična bića, ali i duhovi predaka. Oni vjeruju da mnogi mrtvi u svijetu Naguala i dalje žive, ali u drugačijoj energetskoj dimenziji, najsličnijoj svijetu snova.