U nastavku prenosimo jedan dio odgovora profesora Kurtćehajića:
“Čitam tekst akademika Ferida Muhića koji moja nastojanja afirmacije bosanskog identiteta i bosanstva naziva genocidnom idejom i uz to mi pripisuje nešto što ja uopće ne osporavam, a to je znanstvenu utemeljenost naziva Bošnjak. Neznalica koja druge naziva neznalicom. Prevarant kojima su drugi prevaranti. Nivo pisanja koji nije dostojan akademika već je na razini osrednjeg srednjoškolca. Čitav tekst akademika Muhića pod naslovom „Zablude i podvale Suada Kurtćehajića“ vri neznanjem.
Govori o Bošnjacima kao naciji a mi nikada nismo bili nacija jer je taj pojam vezan za državu i danas nemate nacije bez države. Nacije kao pojam nemate prije Francuske buržoaske revolucije 1789. godine tako da kada je Bosna bila država u srednjem vijeku nije bilo pojma nacije a kada je BiH postala država internacionalnim priznanjem od strane EZ 06. aprila i SAD 07. aprila i primljena u UN 22. maja 1992. godine možemo samo govoriti o bosanskohercegovačkoj naciji ( skraćeno bosanskoj) zasada nažalost samo u formalnom smislu. Bošnjaci su u preambuli Ustava BiH i ustavno određeni kao pripadnici jednog od tri imenovana konstituentna naroda (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) zajedno sa drugim narodima koji iako nisu imenovani jesu jednakopravni kao i građani BiH. Iako ga mnogi smatraju guruom bošnjaštva on ni bošnjaštvo ne zna istinito da predoči i argumentira i zamlaćuje ljude koji vjeruju u svaku njegovu riječ. Govori u svojim postovima da je naziv Bosna od Bošnjaka što je van svake pameti jer se zemlja Bosna prvi put pominje u pisanom djelu Konstantina Porfirogeneta „De administrando imperio“
(O upravljanju carstvom) 948. godine. Sam naziv Bošnjak se pominje u jednom od dokumenata Tvrtka II Tvrtkovića sredinom XV stoljeća usmjerenog Ugarima (koji bosanski prevode sa Bosnyak) dakle pet stoljeća nakon naziva Bosna.
Pošto akademik Muhić govori da su Bošnjaci nacija na jedan moj upit od kada su Bošnjaci nacija odgovorio je 80 godina. Bilo mi je smiješno da čovjek kojeg mnogi smatraju našom vedetom ne zna nešto što gotovo svaki student prve godine FPN u Sarajevu zna a to je da su te 1943. godine na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu udareni temelji nove Jugoslavije sa šest federalnih jedinica i pet naroda. Ne samo da nismo bili Bošnjaci nego ni Muslimani sa velikim M iako su četiri dana ranije Rezolucijom ZAVNOBiH-a tačkom 5. Muslimani u BiH označeni kao jedan od tri ravnopravna naroda.
Pokušavam i ne mogu da nađem išta istinito u tekstu akademika Muhića koji je otrovne smjernice usmjerio prema meni takvim intenzitetom i to samo zato što želim da upoznam javnost sa argumentacijom oko bosanstva, bez ikakvog negiranja bošnjaštva, čiji sam spomen je za njega skrnavljenje i genocidna ideja umjesto da argumentirano i bez invalidiranja drugačijeg stava iznese historijske i druge činjenice u korist bošnjaštva. Njegov stil u tekstu je više uličnog tipa lišen svakog ozbiljnijeg naučnog diskursa. A ja kao naučnik imam pravo da iznesem svoje gledanje i pokušam skinuti koprenu sa očiju narodu kojeg stalno manipuliraju.
Zato je važno da javnost zna neke činjenice o Bosni i identitetu njenog naroda. Svi banovi Bosne od Kulina bana koji u Povelji Dubrovčanima 29. avgusta 1189. godine se označavaju kao bosanski banovi. Isto je i sa kraljevima s tim što se naš prvi kralj Tvrtko I Kotromanić označavao kao kralj Srbljem, Bosne, Primorja i Zapadnim stranama. Nisu bili bošnjački banovi i kraljevi. Narod u srednjevjekovnoj bosanskoj državi se označavao Bošnjani ili dobri Bošnjani i na stećcima nećete naći drugi naziv osim ovog. Bošnjaka nema na stećcima. Imajući u vidu da se država zvala Bosna a banovi i kraljevi bili bosanski a ne bošnjački naziv Bošnjani najviše odgovara današnjem pojmu Bosanac koji u sebi obuhvata cijeli prostor bosanske države bez obzira na religijsku razliku među njenim stanovnicima i samo zbog nerazvijene lingvistike tog vremena nismo imali naziv Bosanac već njegovu zamjenu Bošnjanin koji je sada arhaičan naziv za Bosanca. Ne može se sporiti da su bosanskog čovjeka neki naši susjedi označavali Bošnjak ali to nije bio naš naziv posebno ne u srednjem vijeku. Ugari su npr. Povelju bosanskog bana Stjepana II Kotromanića prevodili sa Bosnyak ban.
Interesantno je da Osmanlije nisu u oficijelnoj komunikaciji kroz cijeli svoj period nakon sloma srednjevjekovne bosanske države pa sve do predaje Bosne i Hercegovine na upravu AustroUgarskoj koristile termin Bošnjak već samo Bosnevi (arapski) i Bosnal (Osmansko-Turski) i oba imaju današnje značenje Bosanac. Srbi su nas označavali Bošnjacima počev od Dositeja Obradovića 1783.godine, Matice Srpske 1825.godine i Garašanina u Načertaniju 1844, neki Franjevci iz Dalmacije 1780. godine i jedan slovenački list 1805. godine. Kada smo mi u Bosni počeli da koristimo u narodnom govoru Bošnjak ostaje nejasno i na to trebaju dati odgovor historičari i vrlo je vjerovatno da smo taj naziv preuzeli od naših susjeda a oni opet od Ugara, Međutim ne samo da nas Osmanlije nisu zvale u oficijelnoj korespodenciji Bošnjaci nego se nijedan od 17 bosanskih Velikih vezira nije označavao drugačije nego Bosnevi ili Bosnal (Bosanac).
Nejasno je i kada se naziv Bosanac u savremenom smislu počeo koristiti ali to je ili krajem XIX ili početkom XX vijeka kada je lingvistika postigla razinu da se za stanovnika Bosne može reći Bosanac i da ne mora biti Bošnjanin ili Bošnjak. Termin Bošnjak je bio u upotrebi u AustroUgarskoj do 1906. godine kada je došlo do zabrane njegovog korištenja kao i časopisa Bošnjak da bi sljedeće godine bio ukinut bosanski jezik koji je bio oficijelni jezik u AustroUgarskoj (1880.-1907. godine). Tada Bosanci, Bošnjaci postaju vjerska skupina bez etničkog identiteta.
Tek 1968. godine Odlukom Centralnog komiteta Bosne i Hercegovine unatoč nastojanjima naših prvaka poput Hamdije Pozderca da se prizna šesti narod pod nazivom Bosanci maksimum koji je dozvoljen našem narodu je bio da imaju identitet kao Muslimani sa velikim slovom „M“ pa smo imali smiješnu situaciju da se neko označava nacionalno (komunisti su izjednačavali naciju i narod što je sa današnje nomenklature pogrešno) Musliman a vjerski ateista.
novembra 1990. godine su bili prvi poslije Drugog svjetskog rata višestranački demokratski izbori u BiH. I na scenu su stupile nove političke snage. Popis koji je bio 1991. godine ništa bitno nije promijenio a bila je historijska šansa da se naziv Musliman promijeni u Bosanac sa punim kapacitetom koji pripada svakom stanovniku BiH bez obzira na konfesionalnu pripadnost. Ubijeđen sam da bi sudbina BiH u jugoslovenskom raspletu bila bitno drugačija od ove koju smo doživjeli podijeljeni na tri etniciteta i tri etničke stranke.Već te 1991. godine Bosanci bi bili apsolutna većina u BiH sa kapacitetom da od naroda izrastu u modernu evropsku naciju. Možda je problem bio kod Muslimana što nisu htjeli da se odvoje od svog islamskog identiteta.
Slično se dešava i 28. avgusta 1993. godine kada se na Bošnjačkom saboru donosi odluka o preimenovanju naziva Musliman u Bošnjak koji je imao historijsko opravdanje i svoju argumentaciju kao i naziv Bosanac. Jedna od greški na startu je bila da se naziv Bošnjak vezao za islamski identitet. Možda će neki reći nismo to htjeli ali drugi su se postavili da to bude tako. Kao intelektualac imam pravo da kažem moje mišljenje da je to bila greška i da je naziv Bosanac koji je potpuno otvoren za sve konfesije kao i ateiste bio mnogo bolje rješenje i da bi u sebi apsorbovao mnogo više građana BiH. Možemo samo naslućivati koliko bi boraca nemuslimana i njihovih porodica prihvatili bosanstvo jer oni su se borili za BiH a ne za velikosrpske i velikohrvatske ideje.
Međutim to je sada iza nas. Šta sad da se radi. Bosanstvo ne samo da je gušeno zadnjih bar stopedeset godina od velikodržavnih politika naših susjeda već ga sada guše i grlati glasnogovornici bošnjaštva.
Naprosto ne daju da se išta kaže o bosanstvu, ne daju da proklije sjeme bosanstva, nego kao akademik Muhić na najvulgarniji i najbestidniji način pokušavaju da ućutkaju svakog onog ko želi da se o bosanstvu otvoreno raspravlja. Ni 1968. godine ni 1993. godine nisu pitali narod kako bi najviše voljeli da ih zovu. Bosanskom čovjeku je najmilije kad ga zovu bosancem i tu je panični strah Muhića i njegovih trabanata da sjeme bosanstva ne proklije, da se virus bosanstva ne proširi. Zato treba Suada Kurtćehajića simultano brutalno napasti , izvrijeđati da mu ne padne više na pamet da priča o bosanstvu ali i da drugi koji pokušaju nešto slično budu obeshrabreni na samom startu. E pa akademiče Muhiću neće moći. Bosansvo se voli i ono je u svijesti ili podsvijesti bosanskog čovjeka. Bosanstvo se voli kao što se voli prva ljubav i možete se vi akademiče na glavu okrenuti sa Suadom ili bez njega ekspanzija bosanstva neće stati. Uzalud su vam manipulacije o državi Bosni o kojoj ja znam neuporedivo više od vas. Uzalud su vam manipulacije o hiljadugodišnjem bošnjaštvu kada to nije tačno. Bošnjaštvo ima svoje opravdanje i svoj historijski interval koji je mnogo manji od onog što želite manipulacijom predstaviti javnosti i ogromna mu je prednost što je trenutno etablirano ali bosanstvo ima mnogo jače argumente i veže se za naš naziv Bosna, za naše bosanske kraljeve i banove, za našu slavnu srednjevjekovnu prošlost, za naše bosanske Velike vezire kojih je bilo sedamnaest u Osmanskom carstvu i nikada ne rekoše za sebe da su Bošnjaci već Bosanci od slavnog Mehmed paše Sokolovića pa nadalje.
I ponudu naše inicijative je da se izborimo da kao sinonimski nazivi za naš narod i idemo sa zahtjevom da se na popisu pišemo u istoj koloni Bošnjaci-Bosanci vi ste potpuno izokrenuli. To je bilo iz razloga da se ne dijelimo jer i Bosanci ali i Bošnjaci (istina bošnjaštvo je redukovalo od starta svoje pravo značenje i dominantno se svelo na dio naroda koji se identificira sa islamom) jesu nazivi za jedan isti narod. Ne zanosite se brojkama jer ogroman broj se pisao Bošnjaci da ne bi dijelili narod s jedne strane i da ne bi pripadali ostalima. Bosanstvo ima ogromnu potencijalnu moć i ono je u samom biću bosanskog čovjeka i bila je ponovit ću još jednom ogromna greška da kada smo već imali naš naziv Bosanac i kada nas nisu mogli drugi spriječiti da se tako nominiramo da to ne uradimo.
I još jedna vaša manipulacija je da je da sam ja smislio krilaticu „Da bi opstala Bosna moraju nestati Bošnjaci“. Pokažite mi gdje sam ja to rekao. Ja sam rekao da ako ne budemo izgradili bosanski narod koji će prethoditi stvarnoj, a ne samo formalnoj bosanskoj naciji dovešćemo BiH u opasnost da bude podijeljena u tri mini državice što vama akademiče Muhiću nije mrska ideja. A na sceni su neprekidna teoretisanja počevši od akademika Kukića, Pejanovića, Papića i sličnih da u BiH imamo tri nacije, a nema države na svijetu koja ima dvije nacije, a kamoli tri što je odlična podloga za podjelu Bosne”.
Cijeli odgovor profesora Kurtćehajića pročitajte OVDJE.