Premijeru organizuju Udruženje „Prvs slavna-viteška brigada“ i KRIN Productions.
Po riječima autora film donosi potresnu priču o zločinima nad Bošnjacima Prijedora ali i o njihovoj snazi, kroz autentična svjedočenja preživjelih logoraša i porodica žrtava, arhivske snimke i fotografije.
-Posebno mjesto u filmu zauzima priča o Havi Tatarević, majci kojoj su ubijeni suprug i šestorica sinova, kaže Admir Beganović. Priča prati život čovjeka rođenog u nekadašnjoj Jugoslaviji, čiju svakodnevicu i dotadašnji život prekida rat, otvarajući prostor svjedočenjima onih koji su preživjeli progone, logore i druge strahote.
Film je rezultat gotovo trogodišnjeg istraživačkog, terenskog i studijskog rada. Tokom tog perioda prikupljana su autentična svjedočanstva, arhivska građa i drugi dokumentarni materijali koji, objedinjeni u filmsku cjelinu, predstavljaju vrijedno svjedočanstvo o stradanju Bošnjaka Prijedora.
Admir Beganović, sarajevski novinar, scenarist i reditelj, ali i nekadašnji pripadnik Prve slavne – viteške brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine i Odreda policije za specijalne namjene „Lasta“, svojim dokumentarističkim radom pokazuje koliko pojedinac, vođen stvaralačkom energijom, upornošću i osjećajem odgovornosti prema prošlosti, može doprinijeti očuvanju kulture sjećanja.
Njegov agilni rad na istraživanju, prikupljanju dokumentacije, razgovorima sa svjedocima i oblikovanju filmskih priča zaslužuje posebnu pažnju. U vremenu kada se svjedoci ratnih događaja polahko osipaju, a s njima prijeti opasnost da nestanu i brojna neposredna sjećanja, svaki zabilježeni iskaz dobija dodatnu historijsku i ljudsku vrijednost.
Beganović očito prepoznaje značaj takvog posla. Njegova kamera nije samo sredstvo umjetničkog izražavanja nego i svojevrsni čuvar pamćenja. Ona bilježi ljudske sudbine, čuva glasove onih koji su preživjeli golgote i ostavlja tragove koji će budućim generacijama pomoći da razumiju vrijeme u kojem su njihovi roditelji, djedovi i nane prolazili kroz nezamisliva iskušenja.
Takav angažman podrazumijeva mnogo više od samog snimanja filma. Potrebno je pronaći sagovornike, zadobiti njihovo povjerenje, saslušati često bolna svjedočenja, istražiti dokumentaciju, provjeriti činjenice i, na kraju, sve to pretočiti u razumljivu i dostojanstvenu filmsku priču.
Posebna vrijednost ovakvih projekata ogleda se upravo u tome što iza brojki o ubijenim, nestalim, prognanim i zatočenim ljudima otkrivaju njihove stvarne živote. Svaka žrtva imala je ime i prezime, porodicu, dom, svoje želje, planove i snove. Rat je mnoge od tih života nasilno prekinuo, a preživjelima ostavio uspomene koje ni godine ne mogu izbrisati.
Otuda dokumentarni filmovi poput „Prugom sjećanja“ imaju višestruku vrijednost. Oni su istovremeno historijsko svjedočanstvo, opomena, izraz poštovanja prema žrtvama i svojevrsna škola za generacije koje o minulom ratu znaju uglavnom iz knjiga, porodičnih priča i medijskih zapisa.
Bosna i Hercegovina je tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata od 1992. do 1995. godine prošla kroz stradanja koja su ostavila duboke i neizbrisive ožiljke. Iza nas su ostale razorene porodice, uništeni domovi, logori, progoni i hiljade sudbina koje ni danas nisu do kraja ispričane.
Upravo zbog toga kultura sjećanja ne smije biti samo prigodna aktivnost vezana za godišnjice i komemorativne skupove. Ona mora biti trajan proces u kojem će svoje mjesto pronaći pisana riječ, fotografija, arhivska dokumentacija, muzejske postavke, usmena svjedočanstva i dokumentarni film.
Jer, narod koji ne njeguje pamćenje o vlastitoj prošlosti rizikuje da izgubi dio svog identiteta, ali i mogućnost da budućim generacijama prenese pouke koje su skupo plaćene.
Sjećati se ne znači živjeti zarobljen u prošlosti. Naprotiv, istinsko suočavanje s prošlošću jedan je od važnih preduslova za izgradnju budućnosti u kojoj se slična stradanja neće ponoviti.
U tome se ogleda i posebna odgovornost novinara, pisaca, historičara, filmskih stvaralaca i svih drugih koji svojim radom mogu doprinijeti očuvanju historijskog pamćenja.
Njihov zadatak nije da raspiruju mržnju, nego da činjenicama, dokumentima i vjerodostojnim svjedočenjima čuvaju istinu, odaju počast žrtvama i upozoravaju na posljedice zločina, progona i netolerancije.
Admir Beganović svojim stvaralačkim angažmanom daje doprinos upravo takvom pristupu. Umjesto da dopusti da vrijedna svjedočanstva ostanu rasuta po privatnim arhivama, požutjelim fotografijama ili sjećanjima pojedinaca, nastoji ih objediniti u filmske zapise koji će ostati dostupni i onda kada neposrednih svjedoka više ne bude.
To je posao koji zahtijeva strpljenje, istraživačku upornost, stvaralačku posvećenost i, prije svega, duboko poštovanje prema ljudima o čijim se sudbinama govori.
Autor filma „Prugom sjećanja“ iza sebe, pored knjige „Junaci jednog vremena“ ima i dokumentarno-igrano ostvarenje „Vidiš li ovaj grad“, posvećeno historiji Sarajeva. I taj projekat potvrđuje njegovo interesovanje za teme koje nadilaze svakodnevne događaje i zadiru u kolektivno pamćenje, historijski identitet i sudbine ljudi.
Takvi filmski zapisi imaju posebnu težinu jer ostaju kao dokument jednog vremena. Dok se novinski tekst može zagubiti među stranicama starih izdanja, a usmeno kazivanje vremenom promijeniti ili iščeznuti, kvalitetno sačinjen dokumentarni film objedinjuje sliku, riječ i autentičan glas svjedoka, dajući sjećanju novu dimenziju.
Posebno je važno da ovakva ostvarenja pronađu put do mladih ljudi. Generacije rođene nakon rata trebaju imati priliku upoznati istinu o događajima koji su oblikovali savremenu historiju Bosne i Hercegovine, ne samo kroz datume i statističke podatke nego i kroz stvarne ljudske priče.
Jer, kada mladi čovjek čuje svjedočenje majke koja je izgubila svoje najmilije, kada upozna sudbinu logoraša ili prognane porodice, historija prestaje biti samo lekcija iz udžbenika. Ona postaje ljudska priča koja podstiče razumijevanje, saosjećanje i svijest o vrijednosti mira.
Zbog toga bi bilo dragocjeno da film „Prugom sjećanja“, nakon sarajevske premijere, pronađe svoje mjesto i pred publikom u drugim bosanskohercegovačkim gradovima, obrazovnim ustanovama, kulturnim centrima i institucijama koje njeguju kulturu sjećanja.
Na taj način višegodišnji trud njegovog autora dobio bi još širi društveni značaj, a glasovi preživjelih stigli bi do onih koji ih možda nikada nisu imali priliku čuti.
Premijera filma „Prugom sjećanja“ zato nije samo još jedan kulturni događaj u Sarajevu. Ona je prilika da se oda počast žrtvama, iskaže poštovanje preživjelima i još jednom podsjeti na odgovornost koju svi imamo prema istini o minulom ratu.
Ujedno je to prilika da se podrži predan i neumoran rad Admira Beganovića, čovjeka koji svojim dokumentarnim ostvarenjima nastoji sačuvati od zaborava one dijelove naše prošlosti o kojima se mora govoriti, pisati i svjedočiti.
Jer, zaborav ne počinje onda kada nestanu dokumenti, nego onda kada prestanemo osjećati potrebu da ih čuvamo, istražujemo i prenosimo drugima.
A svaka zabilježena ljudska sudbina, svaka sačuvana fotografija i svako autentično svjedočenje predstavljaju još jedan kamenčić u velikom mozaiku historijskog pamćenja Bosne i Hercegovine.
U tom mozaiku film „Prugom sjećanja“ nastoji pronaći svoje mjesto, podsjećajući nas da su iza svih ratnih stradanja ostali ljudi, njihove porodice, njihova bol i njihovo pravo da istina o onome što im se dogodilo nikada ne bude zaboravljena.
Jer, sjećanje na žrtve nije samo dug prema prošlosti. Ono je i naša odgovornost prema budućnosti.
Ulaz na premijeru dokumentarnog filma „Prugom sjećanja“, koja će se održati u subotu, 31. oktobra 2026. godine, u 18 sati, u Multimedijalnoj sali Memorijalnog centra Sarajevo, slobodan je.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.