Brojni glimci, filmski radnici i drugi gosti došli su u Sarajeva da uživaju u čarobnim slikama sa filmskog platna, prisustvju druženjima i dugim pratećim sadržajima ove vrlo respektabilne filmske fešte.
Naravno, festival je bio a i sada je prilika da se neki prisjete i anegdota vezanih za svoje učešće u filmskim projektima.
Jednu od takvih anegdota u nekim našim ranijim drugovanjima prisjetio se i Mujko Muharemović iz sarajevskog naselja Nahorevo.
Šeret, šaljivdžija, dobar prijatelj, komšija bio je i dobar drug.
Njegova uloga 1982. godine u filmu Mirze Idrizovića “Miris Dunja” trajala je nekoliko sekundi ali vrlo značajnih, kako je sam volio reći.
-Ja nisam bio pozvan da igram u filmu, prisjećao se Mujko Muharemović. Ulogu je dobio moj konj koji je u jednoj filmskoj sceni, pred sarajevsku pekaru, trebao donijeti tovar drva. Obzirom da filmaši nisu bili vični u rukovanju sa konjem, uz njega sam, kao konjovodac, ali bez honorara, ulogu dobio i ja. Radio sam tada na obezbjeđenju u Kliničkom centru univerziteta u Sarajevu. Moje radne kolege nemalo su bile iznenađene kad sam im rekao da je konj za nekoliko sekundi u filmu zaradio moje dvije mjesečne plate. Za dobro odrađeni posao počastio sam ga zobnicom punom žita a ja sam sa jaranima u seoskoj birtiji, sa njegovim honorarom, šenlučio tri dana i tri noći i još mi je preostalo da za konja nabavim najbolje sedlo.Nek se nađe, govorio sam prijateljima u šali, ako mi konj dobije Oskara da na dodjelu ne idemo sa običnim samarom.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.