Govoreći na svečanosti otvorenja u ime Društva pisaca u BiH, predsjednik Programskog savjeta Senadin Musabegović ukazao je na duboku vezu između poezije, tijela, sjećanja i iskustva opsade Sarajeva.
– Mi u Sarajevu, dok smo preživljavali opsadu, nismo veličali rat kao neku vrstu ljepote, već smo svojim tijelima svjedočili o bezličnoj sili koja, kako kaže Simone Weil, pretvara subjekt u objekt. Poezija je tada pisana kao da sama riječ postaje tijelo. Ali to je bilo ono prisno tijelo koje je u našoj bezličnoj rutini užasa i smrti davalo neki smisao, neki krik. Riječi su se pretvarale u tijela onih koji su stradali, kao što su se i slike u video-radovima Nusreta Pašića pretvarale u tijelo, i obrnuto – kazao je Musabegović.
Govoreći o Sarajevu kao prostoru susreta različitosti, istakao je da se njegov identitet ne može razumjeti izvan bogatstva kultura, jezika i iskustava koja su se u njemu stoljećima preplitala.
– Zašto je Sarajevo bilo pod opsadom? Zato što je ono samo po sebi mjesto susreta različitosti. U njegovom iskustvu njeguje se mnogoliki lik samog kosmosa, koji se ispoljava u polifoniji – naglasio je Musabegović, dodajući da poezija u svom intenzitetu izražava najdublje ljudske patnje te da se u ratnom iskustvu poezija pretvara u sliku, a slika u riječ.
Sarajevo je, prema njegovim riječima, grad koji se ne može svesti na nepokretan prostor, već ga treba razumijevati kao proces, trajanje i neprestano tkanje različitih iskustava, čak i onda kada se to tkanje oblikuje kroz tragediju.
– Grad nije statičnost izražena kroz nepokretni prostor; grad je procesualnost, on je trajanje, tkanje koje se profilira i kroz tragediju – kazao je Musabegović, podsjećajući na brojne pjesnike čija su djela obilježila sarajevsku književnu tradiciju i bila važan dio historije ove manifestacije.
Među njima je izdvojio Izeta Kiku Sarajlića, Abdulaha Sidrana, Biseru Alikadić, Marka Vešovića, Stevana Tontića i Ivana Kordića, čije je stvaralaštvo ostavilo dubok trag u kulturnom pamćenju Sarajeva.
Osvrćući se na savremeni trenutak, Musabegović je upozorio da su u vremenu tehnoslike i svojevrsnog terora vidljivosti oslabili sposobnost slušanja i potreba da se riječ čuva i njeguje.
– Danas smo izgubili smisao za slušanje riječi, smisao za čuvanje riječi, da budemo pastiri jezika. Sarajevski dani poezije upućuju nas da upravo kroz riječ tražimo bliskost i artikulaciju s modernim užasom s kojim se danas suočavamo – rekao je.
Istakao je da ova manifestacija nije samo mjesto predstavljanja književnog stvaralaštva nego i prostor druženja, povezivanja i očuvanja tradicije otvorene prema drugome, naglašavajući da bez vlastitog kulturnog naslijeđa nije moguće ni promišljati svijet u njegovoj složenosti.
– Parafrazirao bih stihove Kike Sarajlića: „Kada se druže pjesnici, tad se raduju i stihovi“. Sarajevski dani poezije osnova su za druženje, povezivanje i neku vrstu kosmopolitizma. Ono što je Sarajevo oduvijek bilo, mi na određeni način čuvamo. Bez vlastite tradicije nismo sposobni razmišljati o svijetu, jer smo bez nje kao bez oslonca – naglasio je Musabegović.
– Sarajevski dani poezije trebaju čuvati tradiciju koja ide ka otvaranju, ka drugom, i koja u sebi nosi pluralizam – poručio je on, pozdravljajući učesnike i publiku te izrazivši nadu da će festivalski susreti donijeti priliku za upoznavanje s pjesnicima, njihovim stihovima i različitim pjesničkim glasovima.
Organizacija manifestacije i njeno trajanje tokom šest i po decenija, naglašeno je na otvorenju, rezultat su dugogodišnje predanosti i rada. Kontinuitet ovog susreta omogućava predani tim Društva pisaca u Bosni i Hercegovini, na čelu s predsjednikom Muhamedom Ćurovcem, uz tehničku sekretarku Berinu Grahić Mudželet.
Na svečanom otvorenju učestvovali su pjesnici iz Bosne i Hercegovine i regiona, među kojima Krešimir Bagić, Vera Horvat, Mehmed Đedović, Melida Travančić, Ibrahim Kajan, Jasna Šamić, Dijala Hasanbegović, Mehmed Pargan i Mujo Musagić.
U okviru programa prikazan je video-rad likovnog umjetnika Nusreta Pašića, koji kroz potresne prizore granatiranja podsjeća na razaranje kulturnog naslijeđa i ljudskog svijeta koji ono čuva.
Sarajevski dani poezije i ove godine potvrđuju da poezija nije samo umjetnički izraz nego i prostor ljudske bliskosti, kulturnog dijaloga i otpora zaboravu. U vremenu u kojem tehnologija omogućava da riječ dopre do sve većeg broja ljudi, neposredni susret pjesnika i čitatelja ostaje nezamjenjiv, jer upravo u toj bliskosti poezija ostvaruje svoju najdublju svrhu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.