Performans su potpisali režiser Luka Vlaho i dramaturginja Nedžma Čizmo, dok su poezijuinterpretirali Mona Muratović i Emir Fejzić. Muzička pratnja na flauti je Ana Tica, dok kostim potpisuje Irma Saje.Polazeći od ovog paradoksa, autorski tim kroz predstavu istraživao je šta se događa s poezijom, ali i sa samim jezikom nakon velikih historijskih tragedija. Publika je pratila scensko promišljanje pitanjakako govoriti nakon katastrofe, kako pisati nakon nasilja i može li poezija pronaći odgovor na tragedije savremenog svijeta.
Performans je pratio razvoj bosanskohercegovačke poezije od epitafa sa stećaka i usmene tradicije,preko stvaralaštva velikih pjesnika poput Safvet-bega Bašagića, Muse Ćazima Ćatića, Alekse Šantića,Maka Dizdara, Skendera Kulenovića, Izeta Sarajlića i Abdulaha Sidrana, pa sve do savremenih autora i autorica.
Pred publikom se odvijalo svojevrsno „suđenje poeziji“, u kojem je dvoje glumaca preuzimalo ulogesudaca, tužilaca, branilaca i svjedoka, preispitujući šta je kroz historiju proglašavano vrijednim pamćenja, a šta „barbarskim“.
Predstava se dotakla i najtežih tema današnjice – genocida u Srebrenici, opsade Sarajeva, poplava uJablanici, femicida i ratnih stradanja u Gazi, postavljajući pitanje posjedujemo li još uvijek potrebu i sposobnost da tragediju pretvorimo u jezik.
Performans „Ima li poezije nakon…?“ izveden je u amfiteatru ispred ICIKUM-a pred brojnompublikom, u okviru programa „Kvart stih“, uz podršku Turističke zajednice Kantona Sarajevo.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.