Život

KRVAVI PIR KOJI JE POTRESAO BALKAN Ubio 13 komšija i rođaka. On se zove Ljubiša

Zločin koji je potresao Balkan

FOTO: ALEKSANDAR STANKOVIĆ/RAJKO RISTIĆ/PRIVATNA ARHIVA/RINGIER
FOTO: ALEKSANDAR STANKOVIĆ/RAJKO RISTIĆ/PRIVATNA ARHIVA/RINGIER

“Svakog 9.aprila samo molim Boga da mi da snage da preživim taj dan. Jer, opet, svaki dan sam na poslu, poslije sa djecom, nešto kod kuće i skrenem misli sa tog događaja, ali taj deveti april mi najteže pada. Tada bih samo da šutim i da me niko ništa ne pita!”

Ovako za Blic povodom 10 godina od tragedije u Velikoj Ivanči, kada je Ljubiša Bogdanović (60) pobio svojih 13 rođaka i komšija, među kojima su bili Jovana Despotović (21) i njen sinčić David (2), započinje svoju priču Bojana Marinković Milutinović, sestra bliznakinja ubijene Jovane.

Ulica u Velikoj Ivanči postala je pusta, nakon što je Ljubiša Bogdanović (60) 9. aprila 2013. godine, nakon što je ubio sina Branka (42) i majku Dobrilu (83), a ženu Javorku ranio, krenuo po komšiluku u krvavi pir u kojem je ugasio 13 života – ubio je šest muškaraca, šest žena i dvogodišnjeg dječaka.

U svega tri porodice tada niko nije ni povređen, dok su Aleksandar Stekić (35) i njegov otac Radoje ostali bez dve najbitnije žene u porodici – ubijene su Aleksandrova majka Dragana (50) i baka Danica (78).

Pročitajte još

Jovana Despotović (21) prijavila je policiji Ljubišu koji ju je nekoliko sekundi kasnije ubio dok je u rukama držala sinčića Davida (2), a da nije bilo ne, komšije pričaju, vjerovatno bi pomahnitali čovjek i ostale komšije ubio.

Njena sestra Bojana, otvorila je svoju dušu za Blic povodom 10 godina od ove tragedije, a kako kaže, svi joj mnogo nedostaju, ali sestra najviše. Svakog dana mi sve više nedostaje. Sanjam je često… Baš sam je pred 9. april sanjala i u snu mi je rekla: “Ja vise ovako ne mogu, ti meni mnogo nedostaješ” i zagrlila me. I bilo mi je tih dana mnogo teško, ali sam se osjećala kao da je stvarno bila sa mnom i da me je zagrlila. Najteže mi je za slave, dječje rođendane, za moj rođendan…Kada su njihova mjesta prazna… – kaže sagovornica Blica.

Bojanini bol i tuga zbog gubitka nikada se nisu smanjili, rane koje ima na duši sve su dublje. Kako kaže, sve bi dala da su živi… Od tada me ništa više ne može potpuno usrećiti. Svaka sreća je bez njih nepotpuna… Ponekad pomislim “Mogli bismo ove nedelje kod Joke” pa se trgnem u sekundi i vratim se u realnost da ih stvarno nema. Prošlo je 10 godina, ali ja imam osjećaj kao da je juče bilo. Bol je ista i godinu dana poslije toga i sada kada je prošlo 10 godina…- priča sestra ubijene Jovane.