Saopćenje prenosimo u cjelosti:
Koordinacioni odbor boračkih organizacija Kantona Sarajevo u svom svakodnevnom radu nastoji izbjegavati problematiku koja se na bilo koji način može svrstavati ili zloupotrebljavati u dnevno političke svrhe, ali ovaj put zaista moramo reagovati.
Prije svega naglašavamo da se ovdje u suštini ne radi o rješavanju bilo kojeg statusnog pitanja pripadnika HVO-a pa ni o izgradnji spomen obilježa poginulim pripadnicima, nego o sramnom pokušaju dijela rukovodstva Koordinacije udruga HVO-a da u srcu Sarajeva ožive ideje i ciljeve tzv. Herceg-Bosne.
E pa gospodo iz koordinacije udruga HVO-a, neće moći tako. Ne možemo i ne želimo više ćutati na vaše laži i poluistine te i vas i širu javnost podsjećamo na sljedeće činjenice
1. Istina je da je HVO u Sarajevu formiran u ljeto 92. godine i da su u njegove redove pristupali građani svih nacionalnosti. Prvenstveni razlog je bio, u to vrijeme, bolja logistička opremljenost HVO-a, a potom i izrazito lakša ratna uloga u odbrani Sarajeva u odnosu na ostale jedinice Armije i MUP-a R BIH. lako ni na koji način ne želimo uvrijediti ili umanjiti bilo čiji doprinos u odbrani Sarajeva, pa ni onog dijela časnih pripadnika HVO-a dovoljno je pogledati vaš ratni put i učešće vaših pripadnika u bilo kojoj ofanzivnoj ili odbrambenoj akciji, a bilo ih je jako puno, kako bi se potvrdile ove naše tvrdnje.
Vaš ratni put nažalost nisu obilježili vojnički uspjesi, all jesu šverc, trgovina i saradnja sa agresorom na svim poljima te sumnjivo napuštanje položaja u najtežim danima za odbranu Sarajeva. Vaši unutrašnji sukobi u rukovodstvu između dijela rukovodstva koji je istinski bio za borbu za svoju domovinu i onog dijela koji je pratio politiku Mate Bobana i tadašnjeg rukovodstva iz Gruda su nažalost i danas na sceni. Uostalom dovoljno je reći da se zbog takvog ponašanja dijela rukovodstva tadašnjeg HVO-a moralo pristupiti razoružavanju HVO-a i formiranju brigade Kralj Tvrtko u sastavu 1. Korpusa Armije R BIH.
2. S gnupšanjem odbacujemo medijske napade na vaše suborce i sunarodnjake, a koji ne dijele političko ubjeđenje autora sramnog otvorenog pisma upućenog gradonačelni Sarajeva pod plaštom napada na velikobošnjačku SDA politiku. Autori ovog pisma svjesno zaboravljaju da na teritoriji koju je u toku agresije na našu domovinu kontrolisala legalna vlast predvođena predsjednikom multietničnog Predsjedništva BIH Alijom Izetbegovićem nije bilo sistemskih i planiranih zločina nad ljudima, vjerskim objektima, kulturno-historijskim dobrima za razliku od teritorija gdje je vladalo vaše političko rukovodstvo.
3. Za autore sramnog dopisa i gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić je sijedbenica “velikobolnjačke politike”, samo zato jer se usudila javno reći da je Sarajevo, izgradnjom spomenika poginulim pripadnicima HVO-a, osvjetlao svoj obraz kao i nebrojeno puta do sada. Mi iz koordinacije boračkih organizacija Kantona Sarajevo dijelimo mišljenje uvažene gradonačelnice da se Sarajevo i svi njegovi građani nemaju više kome dokazivati, a pogotovo ne autorima iz koordinacije udruga HVO-a
4. Svi Bosanci i Hercegovci, a posebno Bošnjaci, su svoju ljubav prema Bosni i Hercegovini, državi ravnopravnih ljudi i njenih naroda, pokazali i dokazali nebrojeno puta pa ako hoćete i kada su za državne simbole otvorenog srca prihvatili simbol ljiljana koji je prije svega bio simbol kršćanske srednjovjekovne Evrope, pa tek onda simbol kralja Tvrtka i srednjovjekovne Bosne. Možda je vaš sramni napad na građane Sarajeva i njihovu gradonačelnicu inspirisan upravo njenim zalaganjem da se u Sarajevu postavi spomenik kralju Tvrtku kao jedan od dokaza da je Bosna starija evropska država od mnogih država današnjice, a što nekima, pa i predstavnicima koordinacije udruga HVO-a Sarajevo očigledno smeta
5. Ukoliko postoji neko prema kome se Sarajevo ogriješilo i pogriješilo, onda su to istinski branioci Sarajeva, pripadnici Armije i MUP-a R BIH. Kako drugačije opisati činjenicu da ni skoro 30 godina nakon završetka agresije u Sarajevu ne postoji centralno spomen-obilježje svim braniocima, kao ni muzej opsade i odbrane Sarajeva koji bi bili podsjetnici na najteže, ali i najslavnije dane u historiji grada i naše države.