Po njegovim riječima, nemoguće je posmatrati 1. mart izdvojen iz historijskog konteksta svega onoga što se dešavalo u BiH, pogotovo u 20. stoljeću.
Podsjetio je da su građani BiH 29. februara i 1. marta 1992. izašli na referendum na kojem su odlučivali o tome da li će BiH biti nezavisna država, da li će BiH nastaviti svoj put samostalno van granica, kako su je tada zvali ‘krnje Jugoslavije’. Napomenuo je da su građani BiH na referendumu, u velikoj većini, odlučili da BiH nastavlja svoj put kao nezavisna i samostalna država.
Po njegovim riječima, referendumsko pitanje je zapravo pokušalo da da i odgovor o tome kakva će biti BiH u budućnosti ako referendum uspije. Referendumsko pitanje je bilo postavljeno građanima BiH na sljedeći način – da li ste za nezavisnu, suverenu Republiku BiH, državu njenih građana i naroda? Po meni, težište je bilo na par stvari – na nezavisnosti, suverenosti, republici kao obliku uređenja, težište je bilo na građanima BiH i priznavanju onoga što jeste istorijska činjenica da u BiH žive i pripadnici konstitutivnih naroda – kazao je Komšić.
Dodao je da se u tom trenutku vodila teška politička bitka, prije svega sa zastupnicima SDS-a, “koji su bili najbrojniji protivnici cijele ove priče, prije svega poticani i podržavani od strane zvaničnog Beograda”.
Podsjetio je da je istovremeno postojalo i takozvano livanjsko pitanje, a riječ je o tome da je tadašnji HDZ također postavljao pred vlast u Sarajevu jedan uvjet da bi učestvovali, da referendumsko pitanje bude drugačije koncipirano.
To livanjsko pitanje je glasilo, parafraziram, da li ste za nezavisnu BiH, državu suverenih konstitutivnih naroda u okviru svojih kantona. Građane tu niko nije pominjao. Borba ta dva koncepta, onog prvog referendumskog pitanja koje polazi od građanina kao osnovnog pojedinca u bilo kojem društvu i etničke grupe, odnosno naroda i danas je aktuelno kada govorimo o tome šta je sa BiH i kakva ona mora biti – kazao je Komšić.
Napomenuo je da je tada taj ‘problem’ riješen tako što je ključnu ulogu u uspjehu referenduma u tom trenutku odigrao Vatikan i Katolička crkva, koja je tražila prije svega od vjernika Katolika da izađu na referendum na kojem se odlučivalo o nezavisnosti BiH.
Kako tada, tako i danas, priča je o tome kakva će biti BiH. Da li će ona biti država konstitutivnih naroda, isključivo, sa ostavljenim otvorenim vratima malim i za građane da se tu negdje provlače između konstitutivnih naroda. Ili BiH treba, zaslužuje da bude država kao što su i druge moderne države, država liberalne demokratije, država u kojoj će pojedinac, odnosno građanin biti centar ustavnog svemira oko kojeg se kreće cijelo ustavno uređenje, oko kojeg se kreće pravni sistem, ili će BiH i dalje ostati na postavkama kako je to definirano Dejtonskim mirovnim sporazumom – naveo je Komšić.
Po njegovim riječima, ovo je tačka na kojoj se razilazimo u BiH. Možemo se složiti oko činjenica i onoga što se stvarno dešavalo, ali na ovoj tački se stvari lome u BiH – kazao je on.
Naveo je da je na nama da odgovorimo sami sebi šta hoćemo. Ono što sa sigurnošću mogu zaključiti, ako ne napravimo iskorak u promjeni paradigme neće biti dobro. Ostat ćemo u jednom stanju zamrznutog konflikta u kojem ćemo se uvijek takmičiti ko je kome ugrozio koje pravo; ko ima više, ko ima manje; koga je manje, a koga je više; ko ima manje, a ko ima više prava – naveo je Komšić.
Kaže da je, po njemu, odgovor na pitanje kako izaći iz ove situacije, ako to hoćemo, promijeniti paradigmu i način shvatanja BiH. Po meni to znači ići ka građanskoj državi, ići ka čovjeku pojedincu kao središnjoj osi ustavnog uređenja, kao središnjoj osi zakonskih rješenja, odmaći se više od te priče koja nas stalno tjera u neku vrstu političkog i etničkog konflikta – mišljenja je Komšić.
Na kraju je kazao da je siguran u budućnost BiH, odnosno da će BiH opstati kao nezavisna država, bez obzira što god ko radio i šta god ko pokušavao. Bilo je, ima ih i bit će uvijek ljudi koji su spremni boriti se za ovu zemlju svim mogućim sredstvima. Ne treba potcjenjivati ove mlade generacije, ni današnje, ni one koje dolaze, ali jednog dana naći ćemo se pred ovim pitanjem i morat ćemo sami sebi da damo odgovor – zaključio je Komšić.