Nigdje se ta uznemirujuća podjela srbijanskog društva na dva sukobljena i detaljno posvađana „tabora“ ne očituje tako plastično kao u medijskom prostoru susjedne nam zemlje.
Da li ikada osjetite da, koliko god se trudili, nikada nije dovoljno dobro? Da li vas ta stalna potreba za savršenstvom iscrpljuje i sprečava da se zaista osjećate srećnim? Perfekcionizam može zvučati kao
pozitivna osobina - jer ko ne bi želio biti najbolji? Međutim, često je upravo ta želja za savršenstvom
prepreka koja nas odvaja od sreće i ispunjenog života.
Na površini od nekih 51.000 kvadratnih kilometara čini mi se ponekad da se prepliće isto toliko različitosti kod ljudi - kako prirodnih tako neprirodnih, pa slobodno mogu reći i nametnutih.
Čitam istinit oglas iz 70- tih godina 20. vijeka o prijemu na posao fakultetski obrazovanih stručnjaka. Uz prijem u radni odnos dobivao se stan.
Oduvijek sam želio biti izvještač nekog lista. Međutim, životni putevi nisu dozvoljavali da upišem potrebne škole i steknem zvanje novinara.
Koliko puta vam se desilo da posegnete za telefonom, samo da biste 'provjerili nešto na brzinu', a
zatim se izgubite u moru objava, videa i notifikacija? Naši uređaji, koji su prvobitno dizajnirani da
nam olakšaju život, postali su često i izvor stresa i iscrpljenosti. Kako smo došli do toga da naša
svakodnevica zavisi od ekrana, i kako možemo povratiti ravnotežu?
Te godine moj razred, po disciplini, bio je jedan od najlošijih u školi. Malo koji profesor je u njemu mogao, do kraja, privesti svoj čas a da, iznerviran, ponašanjem učenika ne napusti učionicu.
Sve nas je duboko potresla tragedija koja se desila u Jablanici. Onaj koji nije doživio poplave, taj ne može da zna kakva je to opasnost. Živim u gradu kamenoloma. Mi smo to zvali majdanima.
Pred jednu od novih godina javi mi se vrlo poznati vidovnjak sa prijedlogom da sa njim uradim intervju u kojem će on, iz svog ugla, koristeći valjda "bacanje graha" naznačiti svoja predviđanja o tome šta će nam se, u vremenu pred nama, dešavati u svim segmentima života ne samo u našoj zemlji, već i u cijelom Svijetu.
Jablanica, Kiseljak, Kreševo, Konjic, Fojnica. Sva tuga stala je u ovih pet riječi. Pet malih opština, a pregolema nesreća.
Austrijska politička scena doživjela je značajan preokret, ali se budućnost zemlje suočava s ozbiljnim pitanjima. Desničarska Slobodarska stranka Austrije (FPÖ), pod vodstvom Herberta Kickla, ostvarila je najveći broj glasova na parlamentarnim izborima.
Goreg šumara u našem kraju nije odavno bilo. Da neko odsječe koje drvo a da se on ne nađe na licu mjesta, da sačini prijavu o kazni, nije se moglo desiti.
Prošlo je nešto više od dva mjeseca kako se popularna bubamara ponovo zakotrljala našim terenima i pored toga što su sada renovirani, i u fenomenalnom stanju, ta ista bubamara se našla u kaljuži.
Penzionerski dani svakom od nas daju više slobode, više prostora da se, svakodnevno, prošeta gradom, da se u nekoj od ljetnoj bašti, uz kaficu, prelistaju dnevne novine, porazgovara sa prijateljima i poznanicima…
U svemu dođe završni. Pred ove lokalne izbore su "skupovi". Ništa novo. Čuj čito. Hodo.
Pitajmo se šta bi sa Penzionim/Mirovinskim fondom Federacije BiH?
Vijest da će penzioneri, zapravo Stranka prenzionera na predstojećim općinskim izborima podržati jednog od kandidata u Sarajevu, za neke je bila signal da taj kandidat (namjerno mu ne navodimo ime, jer je u toku predizborna kampanja, pa nebismo da bilo kome dodjeljujemo besplatne poene) mogao ostvariti sigurnu pobjedu. Jer, računica je jasna, ako penzioneri glasaju listom za nekoga, taj će i pobjediti...
Depresija i anksiozni poremećaji nisu samo lične bitke koje se vode unutar četiri zida.
Gledam i slušam priče o budžetima. Najviše o ovom " istorijskom". To je onaj zbog kojeg je dupli premijer u Vojkovićima.
Ima jedna lijepa izreka u mom kraju. Kažu : " Krenula ga k'o Durana kahva".