
Šta su okršaji protiv Aktobea i Spartaka otkrili o preporođenom Sarajevu i kako fudbalere psihički pripremiti za premijerligaški cirkus?
Već tokom priprema moglo se naslutiti da u bordo timu vlada dobra atmosfera.

Već tokom priprema moglo se naslutiti da u bordo timu vlada dobra atmosfera.

Baš mi je drago što nismo dobili 70 miliona novca "reformske sadake". Pljušte optužbe. Bez veze.

Svima se barem jednom desilo da mu kolega s posla naruči nešto kada krene do prodavnice ili trafike, sa obećanjem da će dati pare, ali da zaboravi.

Nešto mi na ovim vrelinama dođe u glavu. Baš dok ovo cijelo ljeto boravim u svom Srebreniku. Povod je ovo oko JU " Apoteka" i JU " Dom zdravlja".

Kad insan ostari (govorim samo u svoje ime! ) fakat nije nizašta. Moje ljetovanje jest bilo "moranje".

Srebrenik je poznat po vodama kiseljaci. Sačuvana je ona voda u Kiseljačkoj ulici koju smo svi pili. Za to su zaslužni građani.

Ako bordo tim prođe dalje u 2. pretkolu ih čeka stari poznanik iz Evrope, slovačka Trnava koju je Sarajevo eliminisalo u pretkolu Evropske lige 2009..

Strah od klime produženi je strah od promahe, koji nam je dijelom kulture i tradicije kao folklor, baklava i burek. I ljetovanje na Makarskoj rivijeri.

Da bi djetetu proslavili rođendan po Instagram standardima, potrebno je izdvojiti barem minimalnu federalnu platu, prosječnu još bolje. Više para, više lajkova.

Priča o većim penzijama u 2024. godini je laž. Notorna laž. Vlast govori istinu. Penzioneri sebe lažu.

Ispade da u BiH svako ima svoju elektroprivredu, svoju željeznicu i svoj "gras".

Danima pišem nešto… Ne smišljam, kao da se samo se piše, ja tipkam.

Opet se priča o zlatnim kokaka. Prva je očerupana, a zove se EPBiH. Drugu hvale i debljaju kako bi bila naš novi Energoinvest.

Kada ne znam kako da počnem priču ja se sjetim onoga "gdje smo". I prvo mi na um pade da smo u prvoj hefti/tjednu/sedmici kalendarskog ljeta.

U ove vrele ljetne dane na um mi pade mutvak i ganjak. O mutvaku sam pročitao danas lijepu priču od prijatelja iz Gradačca. Ostade mi ganjak.

Nikad se nisam oprostila od njega. Samo, sve ove godine pokušavam u duši zadržati onu svjetlost, treperavu i snenu, sjećanje na njega, rapsodiju neopisivih i nepostojećih boja…

„Buljava fuksa. Anoreksična guska!“

Pitanje pacijenta upućeno mr sci dr med Aleksandru Pejiću, specijalisti psihijatrije:

Dva albuma su početkom ove godine uzburkala svijet hard roka i hevi metala. Međutim, veoma se varate ako mislite da su to mladi visokoletači krenuli da reformišu važan i privlačan žanr.

Pitanje pacijenta upućeno mr sci dr med Aleksandru Pejiću, specijalisti psihijatrije: