Njegova „teorija svega“ izgleda ovako: Ono što je bilo dobro to je samo moja zasluga! Ono što je, pak, bilo polovično, loše ili se na kraju balade pokazalo kao strateški katastrofalno… eeee za to su krivi – neki drugi!
Nekada je znao „krivce“ pronalaziti u svojoj neposrednoj okolini ili među ljudima za koje (i danas) vjeruje da ih je „lično izmislio“, ali je sada malo povisio ulog.
Okrenuo ploču…
Krivo je Sarajevo! – tvrdi Oručević na kraju svoga „spontanog obraćanja“ na jednom nedavnom javnom skupu u Mostaru. U zanosu glasnog odobravanja prisutnih „fanova“ Oručević je svoj govor euforično zaključio porukom Sarajevu… „nos’ vas đavo više“!?
Vodeći se idejom selektivnog mišljenja i (pro)biranja, njemu milih, istorijskih činjenica i fakata, Oručević, namjerno, zaboravlja na svoju ulogu u tih zadnjih tridesetak godina. Prije svega, da nije bilo tog’ i takvog Sarajeva, koje je… kao i more… „krivo za sve“ i koga treba „odnijeti đavo“!?, sveprisutni Sajo teško da bi ikada izašao iz okvira lokalne (ne)bitnosti.
Hvalio se (na)okolo po skupovima i medijima kako je on sve ispregovarao u Daytonu kako treba, na izborima, kasnije -pobijedio on, a ne Lista… a onda su došli „neki loši đaci“ i sve to pokvarili!?
On se već neko vrijeme pokušava ograditi od nekadašnih sponzora i mecena uz čiji je išaret i bio to što je bio – bez obzira što još uvijek misli da je do određenih pozicija ili situacija stigao samo svojom „genijalnošću“.
Razloga za debatu o politici Sarajeva prema Mostaru i Hercegovini itekako ima i treba ih biti, ali onda se sve karte moraju staviti na sto, pa i lokalne politike svih ovdašnjih lidera, koje se, međutim, uporno mistificiraju, zamagljuju ili se o njima jednostavno – ne razgovara.
I o drugim stvarima o kojima bi se itekako moralo porazgovarati uporno se šuti, jer istina najbrže umire u memli i mraku duhovnog podruma.
Polemisati sa Oručevićem oko (njegovih) istorijskih činjenica i posljedičnih zaključaka – jednostavno nema smisla, jer on ima samo svoju priču, koju uporno vrti i samo prilagođava svojim trenutnim potrebama. Valja se, međutim, prisjetiti da je baš on bio taj koji je nakon izborne pobjede na prvih izborima u Mostaru čelnu poziciju u gradu lakonski poklonio HDZ-u!?
Da ga i na taj potez nije „natjeralo zločasto Sarajevo“, koje mu je – kako tvrdi svojevremeno…„otkinulo glavu“?
Još je zanimljiviji i misteriozniji njegov svojevremeni odlazak (ili bolje reći nestanak) iz političkog života Mostara, zbog „razočaranosti“. Prava je istina da je Oručević Gradsku upravu i Mostar napustio u najgorem mogućem trenutku i uz tek par brzinskih rečenica.
Eto ja odoh, a vi vidite kako ćete…
Kada „targetira“ Sarajevo, Oručević zapravo ponavlja skoro istu tezu Banja Luke i Mostara o „političkom Sarajevu“ kao jedinom krivcu… samo iz druge vizure gledanja.
Na kraju krajeva, ako se Mostar, prema Oručeviću, nije mogao odbraniti uz, makar i „simboličnu pomoć“ Sarajeva, kako će tek, eventualno, to uraditi sam?
Taj vrli plan nismo čuli, ali jesmo lapidarne optužbe, koje mogu nanijeti puno štete gradu i regiji. Zapravo, postoji i nekakav „plan“, koji uključuje formiranje „zajedničke (njegove?) liste“, na kojoj bi se kandidati birali „izvlačenjem loptica iz šešira“!?
Definirajući „Sarajevo“ kao jedan od dva „glavna problema“ Bošnjaka Mostara i Hercegovine, Oručević se, izgleda, želi nametnuti kao nekakv novi – „nadstranački lider“. Početak i kraj svega.
Sajo-paša na Hercegovini!
Onaj u koga se ne sumnja i čije se ime ne izgovara bez barem mrvice drhtavog tona i strahopoštovanja u glasu.
Pokrenuo je opet medijsku ofanzivu. Komentariše sve što mu se čini „kuretno“… od Mevlane do Halida.
Uskoro će kažu… i stranka!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.